Prema najnovijim podacima Crvenog polumjeseca, skoro 3.000 migranata svakodnevno pokušava da se preko Egeja i Grčke domogne zapadne Evrope. Strahuje se da bi taj broj na proljeće mogao da se utrostruči ukoliko se u međuvremenu ne prekinu sukobi u Siriji i Iraku.
„Mi činimo sve što možemo, ali ne možemo Tursku da pretvorimo u ogromni zatvor na otvorenom. Poručujemo našim prijateljima u Briselu: vi ne možete dovoditi u pitanje iskrenost Ankare”, izjavio je zamjenik premijera Turske Mehmet Šišmek. Bio je to u stvari odgovor na kritike potpredsjednika Evropske komisije Fransa Timermansa: „Prvi rezultati (saradnje sa Turskom) ohrabruju, ali još uvijek nismo zadovoljni”, rekao je funkcioner EU.
Mnoge stvari bi mogle da budu jasnije krajem ove sedmice, kada se u Berlinu prvi put sastaje visoki savjet za saradnju Njemačke i Turske. Pored kancelarke Angele Merkel i premijera Ahmeta Davutoglua za istim stolom će se naći ministri odbrane, spoljnih i unutrašnjih poslova, kao i funkcioneri za ekonomski razvoj i saradnju dvije zemlje.
Na tom sastanku, kako se najavljuje, na stolu će biti dva pitanja: rješavanje izbjegličke krize koja je ozbiljno uzdrmala fotelju godinama nedodirljive kancelarke Merkel, jer se zbog prijema milion izbeglica našla na udaru kritika opozicije. Razgovaraće se i o zajedničkoj borbi protiv terorizma, poslije prošlonedjeljnog bombaškog napada u centru Istanbula u kome je poginulo deset njemačkih turista, dok je 16 ranjeno.
Poslije izbijanja sukoba u Siriji i Iraku, Turska se našla na udaru izbjeglica koje stižu i iz Avganistana i Pakistana, istina u manjem broju. Na njenoj teritoriji privremeni smještaj je našlo više od dva miliona beskućnika, od kojih većina sanja o „boljem životu” u zapadnoj Evropi, prije svega u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj. To je vladu u Ankari dosad koštalo, kako se zvanično tvrdi, više od osam milijardi dolara.
EU i Ankara su krajem novembra postigle načelan dogovor o rješavanju migrantske krize, ali je on zasad očigledno uglavnom ostao mrtvo slovo na papiru. Turska bi trebalo od unije da dobije tri milijarde evra, kako bi stvorila, kakve-takve uslove, da udomi migrante na svojoj teritoriji. Te pare bi trebalo da se troše za otvaranje radnih mjesta, zdravstvenu zaštitu i školovanje djece migranata, ili za njihovo vraćanje tamo odakle su došli ako se za to stvore preduslovi. U isto vrijeme unija bi trebalo da primi određeni broj izbjeglica, čemu se otvoreno protive pojedine zemlje koje već uvode kontrolu na svojim granicama: Austrija, Švedska, Danska, Francuska, Malta. Mađarska se ranije ogradila žicom.
Turska od Brisela traži i da se zauzvrat ubrza proces vizne liberalizacije za njene državljane, kao i otvaranje pregovora o pet poglavlja za ulazak u EU. Na te zahtjeve se u pojedinim evropskim prestonicama gleda s velikim podozrenjem, pogotovo što se tvrdi da Ankara još nije u stanju da uhvati korak sa unijom kada je riječ o poštovanju ljudskih prava i sloboda građana.
Ankara je na mukama: više naprosto ne zna šta će da radi sa izbjeglicama koje su bukvalno preplavile zemlju. U jednom izvještaju Amnesti internešenel tvrdi da je ona u posljednje vrijeme počela da progoni beskućnike i da ih prisilno vraća u Siriju i Irak. U Ankari to demantuju.
U Turskoj kritikuju međunarodnu zajednicu zato što je dosad zatvarala oči pred problemima izbjeglica. Ujedinjene nacije i EU moraju da se odlučno angažuju u rješavanju krize u Siriji, Iraku i na severu Afrike koja je izazvala sadašnji talas izbjeglica kakav se ne pamti u godinama posle Drugog svjetskog rata. Turska očekuje da dio tog problema podijeli sa drugim zemljama, u protivnom ona bi mogla da se pretvori u veliki izbjeglički logor, pogotovo ukoliko se produbi kriza na Bliskom istoku.
„Ukoliko vi ne raširite ruke prema izbjeglicama, ili ukoliko ne unapredite saradnju da Ankarom, ti ljudi će pre ili kasnije doći u vaše zemlje”, bez diplomatskog uvijanja upozorava ministar spoljnih poslova Mevlut Čavušoglu.
(Politika)