Zatvorenici iz logora Likovac prebacivani u „žutu kuću”

October 13, 2014, 7:53 am

Logor Likovac, uz Lapušnik, Zočište i Glođane, jedno je od najzloglasnijih mjesta u kojima je OVK tokom rata na KiM mučila i ubijala zatvorenike. Postoje podaci da je u taj logor 1998. godine odvedeno više desetina ljudi, među kojima i deset rudara sa kopa Belaćevac.

Tužilaštvo za ratne zločine  utvrđuje da li kod Đakovice postoji masovna grobnica u kojoj su sahranjeni neki od ljudi ubijenih u Likovcu. Iako je predsjednik Komisije za nestale Vlade Kosova Prenk Đetaj posle prošlonedjeljnih istraživanja rekao da na tom terenu nisu nađeni ljudski ostaci, Tužilaštvo smatra da je neophodno da se nastavi sa istragom, te da je istražen samo jedan dio zemljišta za koje se sumnja da krije masovnu grobnicu.

Do 1999. godine u logorima OVK završilo je od 300 do 500 ljudi. Neki od njih, kako se pretpostavlja, nisu tu ubijeni već su odvedeni u Albaniju, gdje su im vađeni organi.

Među najvažnijim dokazima protiv Hašima Tačija i „dreničke grupe” koji su dostavljeni timu specijalnog tužioca Klinta Vilijamsona, glavnog istražitelja slučaja „žuta kuća”, je i video-snimak iz logora u Likovcu, na kojem se vide i četvorica kidnapovanih Srba sa KiM. Snimak su načinili pripadnici OVK u maju 1998. godine. Na njemu se vide Žarko Spasić, radnik EPS-a na kopu Belaćevac, kidnapovan 14. maja 1998. na radnom mjestu, Dejan Stoiljković, policajac iz Gnjilana, kidnapovan 19. maja 1998, Vladimir Spasić, kidnapovan 19. maja 1998. i Miroslav Šuljinić, radnik iz Kline, kidnapovan 21. maja 1998. Posmrtni ostaci Šuljinića pronađeni su 2005. u masovnoj grobnici kod Lapušnika.

Drenica je bila jedna od sedam zona odgovornosti OVK u centralnom dijelu Kosova. Prvi komandant bio je Adem Jašari koji je ubijen marta 1998. godine, u sukobu sa policijom. Na njegovo mjesto dolazi Sulejman Selimi. Sjedište dreničkog štaba bilo je u to vrijeme u selu Donji Prekaz, ali ga Selimi izmješta u Likovac. Iz ovog sela u javnost su izašle prve slike parada i smotri jedinica OVK.

Likovac je poznat po logoru u kojem su zatvarani Srbi i Albanci. Zatvor je osnovan u prostorijama bivše policijske stanice u tom selu, po nalogu Selimija. Poznato je da je na području Drenice nestalo mnogo Srba i ima indicija da su odvođeni baš u taj zatvor. Njihova tijela nisu nađena. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije istražuje događaje u ovom zatvoru, kao i ulogu Selimija, koji je bio direktno nadređen komandantu zatvora i vojne policije Sahitu Jašariju. Prema izjavi bivšeg pripadnika OVK čiji je identitet poznat tužilaštvu, pod nadzorom Jašarija u logoru u Likovcu boravilo je više otetih Srba i Albanaca koji su bili izloženi torturi.

Drenica je, prema informacijama tužilaštva, bila zona „klana” Tači. Sa tog područja potiču najpoznatiji ljudi u OVK. U sastavu 112, 113. i 114. grupe u zoni Drenica bilo je 1.500 uniformisanih i stalno angažovanih pripadnika OVK. Oni su praktikovali gerilski vid borbe: ubistva, kidnapovanja, podmetanja eksplozivnih naprava i ranjavanja civila i pripadnika vojske i policije.

Za ove zločine terete se najozloglašeniji komandanti OVK, Sami Ljuštaku, Sait Jašari, bratanac osnivača OVK Adema Jašarija, zatim Jahir i Zećir Demaku i Hisni Tači, Sulejman Selimi, Fadilj Demaku i Sabit Geci i drugi.

Nekadašnji šef obaveštajne službe ŠIK Sabit Geci je 2011. godine osuđen na 15 godina zatvora zbog ubistva pritvorenika u logorima Kukeš i Cakan na sjeveru Albanije. Optužnica se odnosila na period od marta do juna 1999. i njom su obuhvaćeni samo zločini nad Albancima koji nisu podržavali OVK. Geci se smatra jednim od glavnih organizatora trgovine organima otetih kosovskih Srba, kao i da je komandovao transportom otetih Srba sa Kosova u logor Kukeš u sjevernoj Albaniji.

Geci je, prema podacima Tužilaštva za ratne zločine, u logoru Likovac učestvovao u ubistvima i mučenjima nealbanskog stanovništva i bio jedan od zapovednika u logoru Likovac.

Sumnja se da je mnogo Srba prebacio iz Likovca na sjever Albanije, gde su njegovi ljudi odvajali i ubijali bolesne i slabe, a mlađe i vitalnije potom prebacivali u druge objekte, među kojima i u „žutu kuću”.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *