Gest povjerenja i poštovanja
Prema jednoj vrziji, taj običaj je nastao kao gest povjerenja i poštovanja. Kucanjem bi se malo pića prelilo iz čaše u čašu, čime je domaćin pokazivao gostu da nema otrova u piću, a gledanje u oči je samo još jedan pokazatelj tog povjerenja, odnosno, pokazivanjem očiju pokazujemo svoje namjere. Ova verzija je čisto praktična i logična.
U srednjem vijeku na dvorovima zapadne Evrope neprijatelji su “uklanjani” sipanjem otrova u vino. Nakon što se za ovu “tajnu” pročulo, da bi pridobili povjerenje gostiju, domaćini na velikim gozbama snažno bi sudarali svoje čaše s čašama gostiju, ne bi li im se pića izmiješala, a gosti bili sigurni da se u njihovim vinima ne krije otrov. Otuda i običaj da domaćin uvijek prvi proba vino prije nego ga ponudi gostu.
Rastjeruje zle sile
Postoji i mistično, magijsko objašnjenje ovog običaja. Naime, kucanje čašama praktikuje kako bi se otjerale zle sile tako što će piće da se zatalasa. U prilog toj teoriji ide i jedan stari narodni običaj – žena kad bi išla na vodu da pere veš, prvo bi zatalasala vodu da odagna zle sile, pa bi tek onda počela s pranjem. A svima nam je dobro poznat i običaj kucanja u drvo da se odagnaju zle sile ili, kako narod kaže, da ne čuje zlo.
I u starim germanskim plemenima kucali su se čašama prije svakog ispijanja ne bi li uplašili duhove, a u to su vjerovali i starosedioci Konga. Konjanici nomadskih plemena su svoje čaše ukrašavali zvonima i ostalim predmetima koji proizvode buku ne bi li zlo držali podalje od ljudi. Na Tibetu i u dinastiji Šang običaj je takođe bio da se prije ispijanja pravi buka kucanjem za sreću i blagostanje.
Jedna hedonistička teorija glasi da je kucanje čašama nastalo zato da bi u piću uživala sva čula. U staroj Grčkoj zvuk je imao bitnu ulogu u ispijanju vina, ali samo zato što su Grci verovali da vino donosi duhovnost i ljepotu za sva čula, pa se, osim ukusa, boje i mirisa koje iima vino, kucanjem čaša stvarao ugođaj i za uši.
Znak poštovanja
Japanci su poznati po tome što na opuštenijim večerama, kada nazdravljaju s prijateljima, čaše postavljaju na isti nivo, dok će na poslovnim večerama onaj koji je podređen, kada nazdravlja sa šefom, u znak poštovanja svoju čašu uvek postaviti malo niže. Nazdravljanje danas uglavnom znači veselje i sreću, a u nekim zemljama se njime izražava poštovanje.
Gledanje u oči
Jedna od najzanimljivijih teorija je zašto se gleda u oči kad se kuca, a takođe je povezano s magijskim vjerovanjim iz davnina, glasi da kucanje i gledanje u oči nemaju nikakve veze s povjerenjem ili poštovanjem – već sa seksom. Naši preci su vjerovali da ako se kucnu čašama, a pogledi im se nisu sreli, muškost će im zakazati sljedeći put kad budu legli sa ženom, što bi bila neviđena bruka.