Uz Antuna Augustičnića, autora spomenika na Šehitlucima, odnosno Banj Brdu, Kocković je vjerovatno najslavniji umjetnik koji je ostavio svoj pečat na arhitekturi Banjaluke.
A i biografija ovog vajara je više nego intrigantna.
Kako je nedavno, na svom Fejsbuk profilu podsjetio banjalučki istoričar Zoran Pejašinović, Kocković je kao 19-ogodišnji mladić otišao u partizane, ranjavan je i nekoliko puta odlikovan.
Poslije Drugog svjetskog rata je kao umjetnik stekao svjetsku slavu. Izlagao je u Kanadi, SAD, Japanu, Sovjetskom Savezu i širom Evrope.
Portretisao je Sofiju Loren, Ričarda Bartona, Jula Brinera, Džona Kenedija, Mikisa Teodorakisa i svog vrhovnog komandanta, Josipa Broza Tita.
Kocković se 1966. trajno naselio u Dubrovniku. Na Lapadu je izgradio kuću s ateljeom i malom galerijom. U njoj je držao ljetnu školu za studente iz Mičigena, a i sam je često putovao u Ameriku i tamo izlagao.
Kockovićeva supruga Slobodanka Đokić, takođe likovna umjetnica, osamdesetih godina je teško oboljela. Umrla je 30. maja 1991. godine, u doba raspada Jugoslavije i u osvit krvavog rata.
Marijan je nakon Slobodankine sahrane sa groblja otišao kući i ubio se.
Zgrada tadašnjeg Doma JNA u Banjaluci, koju krasi Kockovićev reljef, kako navodi Pejašinović, završena je u proljeće 1973. godine, po projektu Kasima Osmančevića.
Kocković je na ovom zdanju načinio fasadne reljefe, koji su prožeti ornamentikom i istorijskim motivima, a neki od tih motiva potiču sa stećaka.
Srpskainfo