Stevandić je rekao da se borba za radnička prava mogla ostvariti nastupanjem sindikata, pregovaranjem, ulaganjem vlastitih amandmana i saradnjom sa svim partijama i poslanicima koji mogu da ih predlože.
“Borba za radnička prava ne može da se ostvari političkim ambicijama vođa sindikata koji, kada im je ponuđeno da govore u Narodnoj skupštini, to odbiju, a poslije toga pokušavaju da uvode nered”, istakao je Stevandić.
On je naveo da će, što se njega lično tiče, Republika Srpska biti i poslije njega i poslije /predsjednika Saveza sindikata Republike Srpske/ Ranke Mišić, a da borba za radnička prava ne može biti sakrivena ličnim interesima.
“Onaj ko je Ranki Mišić obećao da će biti ministar rada ako se sruši postojeća vlast i dovedu Bakirovi poslušnici, neka joj napiše bolje pismo”, dodao je Stevandić.
Prema njegovim riječima, krunski dokaz da je sindikat izašao iz radničke borbe i prešao u sferu politike je potpisivanje ugovora o saradnji Mišićeve sa sindikatima u Federaciji BiH, odlazak i podrška njihovim protestima, a zatim otvaranje protesta u Republici Srpskoj, bez obzira što je Zakon u Republici Srpskoj mnogo bolji za radnike.