Bio je to život u siromaštvu. Svaki dan ispunjen strahom za sutra i budućnost. Gladna usta, prazan tanjir, okovali su bili porodicu Legenović iz Brestova, koja je brojala 11 članova. Devetoro djece, svako za sebe ima neiskvarene želje, koje bivaju i ostaju samo želje. Sve što su željeli da imaju, nisu imali. Možda se neka od želja i ispunjavala u dječijoj mašti, u snovima i samo tamo su mali Legenovići živjeli bezbrižno i srećno.. Od devetoro braće i sestara, Radetu danas društvo na ovom svijetu pravi samo jedan brat.
Šargiju je počeo da svira sa 17 godina. Negdje kasnije u životu, došlo je i pisanje pjesama. Uglavnom su to pjesme sa motivima iz njegovog života, praćene najiskrenijim osjećanjima. Jednu od njih, napisao je u dvorištu, na putu za Austriju. Sa tom, opraštajnom pjesmom Rade se pozdravio sa svojim ognjištem i otišao. Otišao trbuhom za kruhom. Iza sebe je ostavio malu kućicu, sa kako nam priča tri metra. Ali, i tu se nekada srećno živjelo, bez obzira na bijedu i neumaštinu, bilo je to njegovo skrovište, gdje je sve podsjećalo na sreću.
TV K3