Tradicija i običaji u životu jednog naroda, pored jezika i religije, vjerovatno najpresudnije utiču na stvaranje i očuvanje etničkog identiteta te zajednice. A koliko je čuvanje običaja značajno za svaku zajednicu najbolje govori izreka „bolje zemlju prodati, nego običaj izgubiti“. To dobro zna i Prnjavorčanin Petar Radošević. Radio, stvarao, ali kroz život uvijek običaje poštovao i nesebično čuvao.
U ovom modernom i tehnologijom obojenom vremenu gdje se čovjek prilagođava modernom, te nesvjesno zaboravlja svoju tradiciju, posebno je važno da je na svake načine sačuvamo. Ovako, sedamdesettrogodišnji Petar Radošević govori sa neskrivenim ponosom, imajući u vidu da je i on postao dio istorije Prnjavora.Čika Pero, kako ga svi, odmilja zovemo, najzaslužniji je za čuvanje tradicije. Ovoga puta, kada kažemo tradicija, govorimo o badnjaku, ali se i prisjećamo i još nekih starih običaja.
Prije trideset jednu godinu, Petar i njegova supruga Nada postali su djed i baka. Prije pet godina, pradjed i prabaka. Zadovoljni su onim što imaju. Ove godine, na krsnu slavu, Svetog Trifuna obilježiće i veliki jubilej – 51 godinu u bračnim vodama. U šaljivom tonu, priča nam da je ponosan.
Petar je prije nekoliko godina zagazio u osmu deceniju. Pa i u tim poznim godinama, sve do ove godine, bio je organizator centralnog gradskog badnjaka u Prnjavoru. Petar je čovjek koji je itekako zaslužan za ovu lijepu tradiciju, pa smo poželjeli da nam ispriča, da bi sve ostalo negdje zabilježeno.
A, kod nas, priča nam Petar, sve je preče, nego ono naše, davno zapisano i rečeno da se pamti i prenosi sa generacije na genraciju. Mlađe generacije ne treba kaže osuđivati što ne znaju običaje, jer negdje i nisu upućeni, onako kako bi trebalo. Čuvanje tradicije, običaja, a pogotovo vjere, naše je jedino moranje.
Petar nam priča da je u prošlosti bilo i dosta međubratskih saradnji na nivou Prnjavora, koje su za njega bile jako lijep običaj i tradicija. Među njima izdvaja onu sa Budisavom, lijepo, malo mjesto u blizini Novoga Sada. Ta saradnja trajala je sigurno 25 godina. Kasnije je, iz nekog razloga utihnula.
Sa čika Petrom smo razgovarali i o nekim drugim stvarima, pojava koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kao čovjek koji je u svom životnom vijeku pregrmio štošta toga, dotakli smo se i teme nekih vjerovanja koja su usko vezana sa običajima. Srbi se od davnina boje grmljavine, pogotovo ako je zima.
Kod svih naroda ima dosta običaja isprepletenih istom simbolikom, ali su različiti datumi njihovog obilježavanja. Petar čuva pravoslavni običaj. Badnjake je posljednji put u ovom obliku, ispratio baš ove godine. Sljedeće godine kaže, ide samo kao podrška. A ako neko poželi da mu čika Pero ispriča o ovom lijepom običaju, uvijek je raspoložen da iznova priča. Uz čašicu neke rakije, razgovor dobro dođe. A i što da ne ?
TV K3