Dvije bronzane, četiri srebrne i mnoštvo zlatnih medalja, dosadašnji su uspjesi koje je profesor u Centru srednjih škola u Prnjavoru Ilija Golić upisao u svoju biografiju. Profesor je ne samo za svoje učenike u školi, nego i za građane na ulici. Profesor i inovator. I to kakav.
Zbog niza sjajnih odlikovanja koje je zajedno sa svojim učenicima ostvario, ponos je Prnjavora. Solarna sušara, panel tabla i presa otvorile su prozor i pogled na svijet. Nit je to koja nema kraja.
Ilija je glavni krivac što se zastava Republike Srpske vijorila u Moskvi. I što je Dojče vele pisao o malom Prnjavoru i njegovim inovatorima. Drži se toga da ništa nije neostvarivo, ako čovjek ima volje.
Sjećanja nas sada uputiše na 15. novembar, davne 1992. godine. Zima je i jaka hladnoća. I napolju i u ljudima. Rat je počeo. A sa njim su došle i nevolje. Probudi se Ićo, probudi se! Odjednom se trže. Ilija otvori oči, ali bol koja je u tom trenutku bila prisutna, ne prestade kako ugleda svjetlost dana. Probudi se Ićo, probudi se… I dalje odzvanjaju te riječi. Ne, to nije bio samo ružan san. Ilija biva pogođen granatom i tako teško ranjen.
Na trenutak zastaje. Suze ne može da sakrije. A i kako bi’? Na sva ta još uvijek živa sjećanja, na teške trenutke, na život i na smrt. Ne zamjerimo. Polako nastavlja da vraća ratne scene u sadašnji trenutak.
TV K3