Manastir Gomionica, jedna od najljepših srpskih srednjevjekovnih građevina, sa crkvom posvećenom Vavedenju Presvete Bogorodice, smješten je u živopisnom predjelu podno visoravni Zmijanje, uz gornji tok istoimene riječice. Duhovna oaza. Prelijepo crkveno zdanje, iz čije unutrašnjosti dopire toplina, nestvarni spokoj i mir. Iza teške drvene ulazne kapije manastira, dočekao nas je jeromonah Metodije, starješina manastira. I dok opčinjeni nesebičnom ljepotom Gomionice, razgledamo pejzaž oko sebe, Metodije nam na samom ulazu ispriča kako tačno vrijeme nastanka manastira nije utvrđeno. Pretpostavlja se da ima nekakve veze sa svetim kraljem Dragutinom.
Do Drugog svjetskog rata, zabilježeno je nekoliko seoba, u kojima su monasi morali da napuste Gomionicu, ali otac Metodije kaže, da je uvijek neko ostajao i gledao da, kada Turci odnesu olovo ili bakar sa hrama, već iste noći pokrije hram, pa i običnom paprati, samo da ne prokišnjava i ne propada. Poslije više od 400 godina, Gomionica prestaje da biva muški manastir.
Manastir Gomionica, jedna od najljepših srpskih srednjevjekovnih građevina, sa crkvom posvećenom Vavedenju Presvete Bogorodice, smješten je u živopisnom predjelu podno visoravni Zmijanje, uz gornji tok istoimene riječice. Duhovna oaza. Prelijepo crkveno zdanje, iz čije unutrašnjosti dopire toplina, nestvarni spokoj i mir. Iza teške drvene ulazne kapije manastira, dočekao nas je jeromonah Metodije, starješina manastira. I dok opčinjeni nesebičnom ljepotom Gomionice, razgledamo pejzaž oko sebe, Metodije nam na samom ulazu ispriča kako tačno vrijeme nastanka manastira nije utvrđeno. Pretpostavlja se da ima nekakve veze sa svetim kraljem Dragutinom.
U turskim pisanim dokumentima manastir se prvi put pominje polovinom 16. vijeka pod imenom Zalužje. Svi kasniji pisani dokumenti bilježe drugo ime – Gomionica. Naredni turski popis, iz 1560. godine, navodi da je iguman Andrija ili Andrej već 24 godine starješina Gomionice.
Do Drugog svjetskog rata, zabilježeno je nekoliko seoba, u kojima su monasi morali da napuste Gomionicu, ali otac Metodije kaže, da je uvijek neko ostajao i gledao da, kada Turci odnesu olovo ili bakar sa hrama, već iste noći pokrije hram, pa i običnom paprati, samo da ne prokišnjava i ne propada. Poslije više od 400 godina, Gomionica prestaje da biva muški manastir.
Vladika Vasilije je potom sabrao tri monahinje koje su nakon svega preživjele. Bile su to monahinja Mihaila Meljnik, monahinja Gavrila Stefanišin i iskušenica Evica Tesla, a za duhovnika im određuje protosinđela Vasilija Strinčeka.
Od kada je manastir Gomionica postao ženski manastir, od sada već davne 1948. godine, nikada nije ostajao pust, iako se to godinama ranije dešavalo. Kroz ovaj manastir, prema priči starješine Metodija prošlo je sedamdesetak, što monahinja, što iskušenica. A već od 1961. godine, Gomionica takoreći postaje “rasadnik” ženskog monaštva za ove prostore.
Narod je kroz vijekove imao veliku želju, volju i snagu da ovaj hram bude obnavljan što zbog dotrajalosti, što zbog pljački, skrnavljenja i spaljivanja. I upravo Gomionica, okružen šumom i malobrojnim stanovnicima sela, daleko od današnjeg ubrzanog načina života, svjedoči o vitalnosti i istrajnosti srpskog naroda u borbi protiv života.
TV K3