Raspust je u osnovnoj školi „Petar Kočić“ u Šibovskoj kod Prnjavora. Završena je još jedna školska godina. Prilika je to da neki bivši đaci posjete ovu ustanovu i tako ožive sjećanja na đačko doba. Prolazeći hodnicima dolazimo do učionice gdje borave najmlađi. Danas za školskom katedrom ipak sjedi bivša nastavnica ove škole Mira Milinčić. Daleke 1968. godine, tada još kao apsolvent, prvi put je došla u ovu školu i ostala sve do 1980. godine. Koliko su se vremena od tada promijenila, saznajemo iz Mirinog govora. Učenika mnogo više, u razredima negdje čak i po 40-ak, ali su kaže bili „potkovani“ znanjem.
Škola u Šibovskoj ima dugu istoriju postojanja i rada, osnovana je 1903. godine. Prvi učiteljski par bili su Jakov i Milka Barbarić. O školi u Šibovskoj, 2010. godine napisana je i monografija, pod nazivom „Naše godine“, autora Dragane Simić, inače bivšeg učenika ove škole, a danas nastavnika istorije u gradskoj školi „Nikola Tesla“. I dan-danas su svježa sjećanja na dane provedene ovdje. Fascinantno zvuči da je ova škola nekada brojala čak 1.500 učenika, o čemu nam pripovijeda i Dragana.
Škola „Petar Kočić“ živi i ljeti, kada nema nastave. Najbezbrižnijeg razdoblja života prisjete se mnogi tokom sada već tradicionalnih susreta, koje upravo Dragana organizuje. Ovakva okupljanja uvijek su preplavljena emocijama. Neki se godinama ne vide i onda je hrpa pitanja gdje je ko, šta, kako. Primjer je to odanosti i prijateljstva.
Punih 120 godina u ovoj školi čuje se dječiji smijeh i graja. Vjerujemo da se mnogi sjećaju dana provedenih ovdje, gdje su naučili prva slova, gdje su stekli prva prijateljstva i odskočili dalje u svijet školovanja i odrastanja. A da je tako, govori nam i Željko Simić, koje je svoje školovanje započeo upravo ovdje, u tadašnjoj školi „Danko Mitrov“. Danas obavlja funkciju predsjednika Gradskog parlamenta, ali svoju školu rado posjeti.
Svima je poznata rečenica koju je nekada davno izgovorio Branko Radičević! „Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“. Prvi put smo je čuli na samom početku osnovne škole, ali do poslednjeg dana školovanja – istu mnogi nisu voljeli. Danas, kada vrate film, upravo mnogi požele da se vrate makar na nekoliko dana u školske klupe.
Prije dvije decenije, kao nastavnik engleskog jezika, u školi se zaposlila i Vera Jelić, sadašnji direktor škole.. Ipak, da to ne znači da je, na uslovno rečeno većoj poziciji, jasno nam je bilo dok je prolazila hodnicima, osmjehujući se i pričajući sa dječicom kojima je toga dana bio posljednji dan ove školske godine.
Od 2007. godine u školi je zaposlena i Slavica Kovačević Kalaba . Za svoj kolektiv kaže da je sjajan, pun harmonije, okruženje koje svako samo poželjeti može.
I ovako je izgledala šetnja kroz sada već praznu školu. Saznadosmo štošta toga o školi koja ima dugu tradiciju, od Austrougarske preko Kraljevine, period poslije Drugog svjetskog rata, do novije istorije i nastanka Republike Srpske. Veliki jubilej, 120 godina postojanja, vrijedan je ne samo pažnje, već i ogromnog poštovanja, vrijedno je sjećanja, upravo onako, kako ova obrazovna institucija, koja je stvorila mnoga poznata imena i zaslužuje.
Izvor: TV K3