Naime, predvođeni ženama, stanovnici Čerana su formirali jedinicu koja se istovremeno bori kako protiv kriminalaca, tako i policije. Čak su izbacili i sve političare iz grada. Žene su te koje su predvodnice i koje se u tajnosti sastaju i prave planove za odbranu grada. Godinama su se zgražavale nad ubistvima i otmicama nedužnih, te upadima maskiranih ljudi u njihov gradić.
Prije pet godina odlučili su da se organizuju i riješe se svih onih koji ugrožavaju Čeran. Oni mahom žive od sječe drva, jer gradić okružuju izuzetno bogate šume.
Međutim, kako su se posljednjih deset godina pojavile šumokradice, egzistencija seljana je došla u pitanje i odlučili su da stanu na kraj ovim bezočnim kriminalcima. I dok su meksički karteli uglavnom orijentisani na trgovinu drogom, vremenom su razgranili posao i ušli i u druge oblasti.
Prije nekoliko godina masovna krađa drva ugrozila je i izvor vode u gradiću, jer je došlo do aktiviranja klizišta. “Bili smo zabrinuti”, kaže Margarita Elvira Romero, jedna od žena koje su povele borbu protiv kriminalaca. “Da su nastavili da nam sijeku drveće, ostali bismo i bez vode. Egzistencija nam je bila ugrožena”, kaže ona. Grupa žena se organizovala, otišla u šumu i pokušala da pregovara s kriminalcima. Oni su ih verbalno napali, a zatim i otjerali iz šume.
Tada su shvatile da moraju da osmisle neki drugi plan. Znale su da je suviše opasno da se sukobe sa šumokradicama u šumi, pa su odlučile da presretnu njihove kamione dok budu drva izvozili iz šume. Tog 15. aprila 2011. godine započeo je levantamiento ili ustanak.
Žene, uz pomoć komšija, blokirale su kamione šumokradica ispred Margaritine kuće i neke od šumokradica uzele kao taoce.
Tada se oglasila i lokalna crkva, a narod ovog kraja je znao da se nešto dešava i svi su pritekli u pomoć ovim hrabrim ženama. “Svi su izašli na ulice, naoružani mačetama”, prisjeća se Melisa Fabijan, koja je tada imala 13 godina.
“Žene su te koje su sve organizovale. Bilo je zaista haotično stanje”, prisjeća se ona. Odmah je došla lokalna policija, na čelu s gradonačelnikom, ali i kriminalci, koji su zahtijevali da se oslobode taoci, njihovi drugovi. Tada je nastala zategnuta situacija i svi su bili protiv svih; policija na jednog strani, seljani na drugoj, a kriminalci na trećoj.
“Dođe mi da zaplačem kada se sjetim tog dana”, kaže Margarita i dodaje: “Bilo je to poput horor filma, ali definitivno najbolja stvar koju smo mogli uraditi.” Stanovnici Čerana su shvatili da gradonačelnik i policija sarađuju s kriminalcima i odmah su ih protjerali iz grada. Narod je gradsku vlast preuzeo u svoje ruke. Zabranjene su političke partije, jer su shvatili da one dijele narod i narodnu slogu. Iz svakog kvarta Čerana izabrana su po četiri odbornika, koji danas predstavljaju gradsko vijeće. Danas, oni su skoro potpuno samostalni i žive na način kako oni žele, nezavisni od vanjskog svijeta. Pet godina kasnije još postoje kontrolni punktovi na ulazu u grad. Njih čuvaju pripadnici Ronda Comunitarije, narodne policije, koji danonoćno nadgledaju ko ulazi i izlazi iz grada.
Nezavisne