Zajednička sjednica i sve poruke koje su se čule, nastavak su bliske saradnje Beograda i Banjaluke, koja je vidljivo bliža nego ona sa Sarajevom, primjećuje direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov, dodavši da je to situacija sa svim vladama od 2000. godine do danas.
On ističe i da, ako Sjedinjene Američke Države, kao neko ko je inicirao i ko je autor Dejtonskog sporazuma, namjeravaju da ozbiljnije preduzmu mjere u pravcu konsolidacije BIH, onda će Vlada Srbije i predsjednik Vučić, pošto imaju očigledan uticaj na Banjaluku i Dodika, biti pod daljim pritiskom da natjeraju Dodika na konstruktivnije ponašanje:
„Očigledno je da je Hojt Ji izvršio pritisak na predsjednika Vučića da ubijedi predsjednika Dodika da odustane od najavljenog referenduma o pravosuđu i to se i desilo. Dakle, to je jedna od prvih pukotina koja se pojavila na relaciji Beograd – Banjaluka. Bilo je još jedno da je na insistiranje Beograda odložen ili otkazan jedan referendum, ali izgleda sada situacija ozbiljnija, jer je i Hojt ji nakon toga napravio ustupak i ublažio je onu svoju izjavu o sjedenju na dve stolice“.
Što se najavljene Deklaracije tiče, Popov ocjenjuje da je to politički dokument, kojeg se nakon donošenja, javnost neće dugo sjećati.
“Mi imamo i ranije donetu strategiju o dijaspori koja je sličnog karaktera, s tim što je to naš interni dokument, dokument Srbije. Ali mislim da je to potrebno u ovom trenutku i Vučiću zbog Kosova da pokaže patriotski kapacitet, da se stara o svim Srbima u regionu i rasejanju, a Dodiku je potrebno da ojača svoju poziciju u Republici Srpskoj“, rekao je Popov.
(RSE)