Ovaj dan ustanovljen je kao praznik Arhangela Mihaila u vrijeme Silvestera Prvog Rimskog (314-335) i Patrijarha Aleksandra Aleksandrijskog (326).
Arhangel Mihailo je “vođa nebeskih vojski” koji se uvijek javljao na mjestima na kojima se javljala i Bogorodica, tako da predstavlja nebesku silu i zaštitu na zemlji. Prema crkvenom predanju, anđeo Mihailo je prvi stupio u borbu sa zlim duhom i to ime po crkvenom tumačenju označava “onog koji je kao Bog”.
Arhangel Mihailo na ikoni se predstavlja kao borac – vojvoda, sa mačem ili kopljem u ruci, a narodno vjerovanje smatra da on dolazi i uzima ljudske duše, kad je kome kucnuo čas.
Mnoga su narodna vjerovanja ο ovom anđelu. Kažu da on obilazi sve bolesnike i ako stane kod nogu – nije dobro, a ako je kod glave – bolesnik će ozdraviti.
Slavi se u jesen, a po narodnom vjerovanju to je zato što kad su sveci dijelili uloge, Arhangel Mihailo dobio je jesenje i zimsko vrijeme – vrijeme zime i zimskih teškoća. Govori se da u ovo vrijeme Arhangel luta svijetom obučen u prosjaka da izgrdi nevjernike i pomogne nevoljnicima.
Veruje se da se pomoću vremenskih uslova na ovaj dan može odrediti kakva će biti godina. Postoji i izreka: „Kakvo je vrijeme na Aranđelovdan, tako će biti tokom cijele zime i proljeća“.
Čest je običaj kod mnogih koji slave ovog anđela da ne treba spremati žito jer ga smatraju živim svetiteljem, a to je netačno. Potrebno je pripremiti žito, jer su svi svetitelji i svi umrli pred Bogom živi.
(Agencije)