I ako je to ona mjera slobode, koju najviše cijenite, budite svjesni da imate ono što hoćete, model veze koji vam najviše odgovara i u kome ne morate da pravite mnogo prinudnih kompromisa.
Ako je seks dobar, odoljećete povremenim izazovima, čak i kad baš niste blagonaklono raspoloženi prema partneru. Ali ako je ovakva veza nametnuti kompromis, ako zaista želite svu onu bračnu bliskost i svakodnevicu, za vas će singl dio u vezi biti prava kazna. Da ste stvarno singl, imali biste šansu da nađete nekog ko bi se sa vama prepleo, spojio i povezao onako kako želite, a ovako ste samo dielimično singl i ne vidite prednosti ove pozicije.
Ali, ako ne volite svoju samoću i privatnost više od svega, svakako biste sa singl statusom bili očajni i uplašeni i gledali da brže bolje uletite u neku vezu, pa makar i polovičnu i neispunjavajuću. Ipak, ovo je samo varijacija na jedan oblik veze – sa sobom i partnerom.
Da razmotrimo i ono kad ste stvarno sto posto singl, već duže vrijeme i kad ste sto posto u monogamnoj vezi, već duže vreme. Šta je duže vrijeme? Za period od dvije, tri godine, reći ćemo – već neko vrijeme. Sve preko tri godine je već duže vrijeme, a preko šest, sedam izgleda nam kao pola života. Sto godina samoće, sto godina monogamije – te duge godine u jednom istom statusu su kao pseće – računaju se višestruko.
Dakle, kad smo već neko vrijeme sami, razmišljaćemo o tome da je vrijeme da promijenimo status i da možda odustanemo od nekih standarda, da prihvatimo ono što se nudi i da okusimo vezu, makar na neko vrijeme. Pitanje seksa je goruće – pristaćemo na nekog sa kim se makar u krevetu slažemo, samo da ne moramo više da se cimamo i odlučujemo da li ćemo spavati sa nepoznatim muškarcima koji nude samo seks. Želićemo monogamiju, makar na neko vrijeme, makar sa djelimično (seksualno) adekvatnim partnerom.
Kad smo neko vrijeme u monogamnoj vezi, razmišljaćemo o tome da li je vrijeme da promijenimo status i levelujemo u vanbračnu zajednicu, odnosno, neki oblik zajedničkog života. A ako nije vrijeme sada, da li će to vrijeme uopšte doći? Da li gubimo vrijeme sa partnerom sa kojim nikada nećemo ostvariti veći stepen zajedništva i da li imamo vremena za gubljenje?
Možda izračunamo da možemo dati sebi u toj vezi još par godina. A onda će biti vrijeme za ozbiljnu promjenu statusa, ovako ili onako. Duže vrijeme provedeno u samoći, mijenja našu percepciju veze. Prošli smo kroz razne faze potrage, strahova, očajanja, usamljenosti i osnažili smo se. Shvatili da nam stvarno niko i ne treba da bismo bili ispunjeni i zadovoljni svojim životom.
Pitanje seksa prestaje da bude pitanje potrebe, odlično preživljavamo i bez njega, jer smo već utvrdili da ne možemo da spustimo kriterijume i odreknemo se svojih standarda samo da bismo imali seks. Ne želimo da koristimo muškarca kao vibrator, ali zato možemo da koristimo vibrator. Duže vrijeme u monogamnoj vezi izbacuje na površinu svoje prioritete – gdje smo poslije toliko vremena, šta smo postigli zajedno i kuda idemo? Gdje je brak, djeca, kuća, auto, stabilnost i napredak u životu? Nije valjda da se još uvijek zabavljate?
Ušemili ste se baš kao i da ste u braku, ali ništa od tih ozbiljnih životnih postignuća. Vrijeme je za promijenu.
A prvo što će vam pasti na pamet da mijenjate, jeste seksualni doživljaj. Ako prevaziđete iskušenja duže veze i ostanete zajedno, ulazite u sljedeću fazu. A prije nego što priznate sebi da vam je to to do kraja života, možda ćete se ipak rastati, raskinuti, razvesti. Ljudi smatraju da imaju prava da poslije pola života u vezi, ostatak provedu neuznemiravani ustaljenim zahtjevima zajedništva. Sami poslije pola života? Prihvatili ste svoju samoću, naučili da u njoj uživate, ne možete više ni da zamislite da vam se neko pojavi i poremeti vaš način života.
Ali ako vam se desi ljubav, što da ne? Pa, imate vremena do kraja života da ga provedete u najboljem društvu, sami sa sobom i da ipak možda sve promijenite u trenutku. Rasteretili ste se straha i očekivanja, ne nadate se ničemu, ali ste uvijek spremni na sve.
(Nezavisne)