Član Glavnog odbora SDS-a Milovan Bjelica podsjetio je da je Dejtonski mirovni sporazum donio trajni mir BiH, ali da su samo srpska sloga i jedinstvo garant opstanka Republike Srpske.
Bjelica je, povodom 26 godina od potpisivanja ovog sporazuma, podsjetio da je profesor Ronaldo Hačet, američki republikanac i ekspert Instituta “Kejto”, dolazio kod Radovana Karadžića u jesen 1994. godine.
Pred kraj razgovora, Radovan mu je predao svoj prijedlog mirovnog rješenja situacije u BiH adresiran na /Bila/ Klintona, nakon čega je Hačet izjavio da je “autor Dejtonskog sporazuma Radovan Karadžić”.
Bjelica je u izjavi Srni podsjetio da su nakon Đurđevdana 1993. godine i zvaničnici Srbije i međunarodne zajednice shvatili su da sa čelnim ljudima Republike Srpske i poslanicima Narodne skupštine ne mogu tek tako da se igraju.
Prema njegovim riječima, zato im je bilo potrebno da “obezglave” srpsku delegaciju – da naprave diskontinuitet.
Upravo to, dodao je, bio je razlog što u Dejton nisu mogli ići ni predsjednik /Radovan/ Karadžić, ni general /Ratko/ Mladić.
“Ubrzo nakon Dejtona, učinjeno je sve da mi odemo sa vlasti, da budemo proganjani i anatemisani, u čemu je učestvovala međunarodna zajednica, Federacija BiH, zvanična Srbija /posebno u doba Borisa Tadića/, ali i neki domaći faktori”, rekao je Bjelica.
On je upozorio da ne prestaje ni danas primjena prijetnji i ucjena i dovođenja “mladih, novih i podobnih” koje mogu da drže u šaci i daljinskim upravljačem, preko njih, kroje sudbinu i našeg naroda i svih drugih u ovom regionu.
“Srbi su dugo zatezali u pregovorima dok se ne dobije najbolja ponuda po Srbe, a zatim odluka donese konsenzusom. Mi smo vjerovali da postignutim ingerencijama možemo zaštititi svoj narod. Naš stav je bio da se u BiH radi o tri konstitutivna suverena naroda i po tome da pripadaju i resursi i ingerencije”, rekao je Bjelica.
Na žalost, dodao je, kasnije je Biljana Plavšić predala neke ingerencije na štetu Srba, potpuno suprotno sporazumu, a u nadi da će se trajno spasiti već pripremljene optužnice pred Tribunalom u Hagu.
“U suštini, Srbi su prevareni po osnovu svih nedovoljno definisanih ili nedorečenih odredbi – to je ohrabrilo naše neprijatelje da tumače kako hoće, ali uvijek na štetu Srba.
I ne samo otvorene neprijatelje, nego i sve one “naše” koji naivno vjeruju da će im kooperativnost na štetu sopstvenog naroda i zemlje donijeti neke lične benefite. Tako je svih ovih godina, pa i danas”, ukazao je Bjelica.
On je podsjetio da su svi dogovori sa delegacijom Srbije pogaženi prije svega od strane /Slobodana/ Miloševića koji je prvo zloupotrebio naivnost patrijarha Pavla i sa njegovim potpisom doveo delegaciju Republike Srpske pred svršen čin u kojem delegacija Srpske nije imala pravo glasa, odnosno puni pregovarački kapacitet u ime Srba iz BiH pripao je Miloševiću.
“I on se naivno nadao da će tako kooperativan izdejstvovati benefite za sebe, skidanje sankcija i druge pogodnosti. Bilo je to pogubno naivno po njega, po nas, po Srbiju i Srpsku”, ocijenio je Bjelica.
On je rekao da je delegacija Srpske pred sami polazak u Dejton izdejstvovala Aneks na taj dogovor, po kojem je delegacija morala biti pitana i obavještavana u svakoj fazi pregovora u Dejtonu.
“Međutim, Milošević je u Dejtonu potpuno ignorisao i Aneks i našu delegaciju.
Jedini iz naše delegacije koji je mogao i morao da reaguje je Vladimir Lukić. Bio je u delegaciji kao geodeta sa zadatkom da prati prenos iscrtavanja teritorija sa velikog na manji razmjer. Nije to uradio. Bavio se nekim svojim stvarima, a danas krivicu za brojne propuste pripisuje ostalim članovima delegacije, pa i samom Radovanu koji tamo uopšte nije ni bio”, podsjetio je Bjelica.
On je ukazao da njegove javno iznošene tvrdnje da je Milošević poštovao samo njega, od svih drugih funkcionera iz Srpske upravo dokaz da je imao instrukciju da ne radi svoj posao zbog kojeg je i otišao na pregovore.
“U tom procesu prenosa sa mape na mapu, oduzeti su nam neki dijelovi, na nekoliko mjesta presječena teritorija – isključivom krivicom nezainteresovanih Lukića, koliko i Miloševića”, rekao je Bjelica.
Samo pukim slučajem izbjegli su da uzmu, na primjer, dio Jahorine sa samim vrhom planine.
“Nisu insistirali ni na dogovorenim rješenjima za Brčko /most preko srpske teritorije i dio luke za Federaciju/, za izlaz na more za muslimane i Srbe južno od Cavtata, gdje bi sjevernije bili muslimani, a Srbi u dijelu do Prevlake, za Sarajevo /podjelu Miljackom od Grbavice nizvodno/ i zamjenu teritorija protiv koje stranci nisu bili /Vogošća za Goražde, na primjer/, podvukao je Bjelica.
SRNA