U mjestu Donji Vijačani očuvano je sjećanje na jednog od heroja Odbrambeno-otadžbinskog rata. Naime mještani ovog sela odlučili su da podignu bistu majoru Živojinu Kuzmanoviću nekadašnjem komandantu Prvog bataljona, Prnjavorske pješadijske brigade i čovjeku koji je potekao iz ovog kraja.
Živojin Kuzmanović, ime je i prezime koje se u vijačanskom kraju izgovara sa emocijama u kojima se krije sjeta na odvažnost kroz koju je sačuvan narod i rodna gruda koja je uvijek rađala heroje ali i otpor prema svakoj prijetnji i nevolji koja se spuštala nad krajiška brda.
Takve emocije najviše žive u onima koji su bili pod komandom majora od milja zvanog Žike. Kao komšije i saborci ne žele da zaborav padne na jednog junaka i čovjeka koji ih je vodio kroz rat. Zato su bistom, oko koje su se jednoglasno složili odmah, željeli da ga ponovo ožive i vrate u rodne Vijačane. Za Željku Slijepčevića vidjeti ponovo lik komandanta u vidu biste budi posebne osjećaje.
” Ideja za izgradnju ove biste postojala je i ranije i tome smo sa bivšim borcima dosta pričali. Ipak nakon više organizacije tek od prošle godine se ozbiljnije krenulo u realizaciju svega. U početku je bilo par nas angažovanih da bi ipak na kraju formirali jedan odbor vezan za izgradnju. Na kraju su počele stizati i donacije i tim ljudima koji su nam dali simbolične iznose izražavamo veliku zahvalnost. Ova inicijativa je nastala od ljudi koji su bili u našoj jedinici ali su nam pomogli i drugi demobilisani borci koji su bili pripadnici drugih jedinica kako bi se izgradila bista za jednu ličnost koja je bila posebna ”,rekao je Slijepčević
Skupoća i kompleksnost projekta ali i nekada negativni govori pojedinaca koje su se kao bedem postavile željama, nisu bili prepreka za Žikine saborce i druge vijačance. Na kraju je pored želje pobijedila sloga te se spomen bista nalazi u sklopu spomen sobe poginulim borcima vijačanskog kraja.
” Ni jednog trenutka nisam sumnjao da se ovaj posao neće završiti. Posebno je taj optimizam bio izražen zbog toga jer su tu bili angažovani mahom ljudi koji su predhodno bili aktivni i tokom izgradnje spomen obilježja za poginule borce pa je i ovog puta uspjeh opravdan i nije se mnogo čekalo na završetak svega. To je naš komandant prije svega zaslužio i zato se ne smije zaboraviti jedan veliki čovjek i patriota ”,rekao je Slijepčević.
Ratni put Živojina Kuzmanovića počinje u septembru 1991.godine kada je u Hrvatskoj rat već krenuo da bjesni usljed čega su prvi Prnjavorčani dobili pozive na mobilizaciju. Upravo će zbog toga18. septembra biti formirana Teritorijalna odbrana. Tada je ovaj profesor matematike i fizike i rezervni major JNA obukao vojničko odjelo i prihvatio novi poziv a u uniforme tada su ušli i neki od njegovih đaka.
Put na koji će tada krenuti neće biti eskurzija već zapadnoslavonsko ratište. I Slijepčević će tada krenuti za njim na ratište te tvrdi kako je tu ali i tokom cijelog rata vodio čovjek koji je imao osjećaja da sačuva narod ali i vojnike.
” Mi smo Žiku poznavali još prije rata kao profesora. Kasnije sam bio njegov vozač, čuvar tako da smo na jedan način bili veoma bliski. Učestvovali smo u svim većim akcijama i to posebno pamtim. Zahvaljujući njemu i njegovom načinu vođenja svih tih akcija tokom rata, mnogi od nas su danas živi i zdravi i o tome pričamo. Njegova najveća briga je bila briga o nama kao vojnicima da ostanemo živi i da se vratimo svojim kućama. Zbog toga mi danas nemamo nikakvih problema i zbog toga mu se i na ovaj način zahvaljujemo. Pod njegovom komandom naš ratni put je bio častan i bez ijedne mrlje koja bi ukaljala naš obraz i dostojanstvo ”,rekao je Slijepčević.
Nakon što se ratni vihor prenio iz Hrvatske u BiH ubrzo dio Žikinih boraca se vraća u Prnjavor i daje veliku podršku novoformiranom Drugom odredu TO-a u formiranju prvih linija odbrane na obroncima Motajice u aprilu 1992.godine čime je spriječen prodor hrvatskih snaga iz pravca Dervente. Uslijediće u maju 1992.godine formiranje Vojske Republike Srpske i Prve prnjavorske lake brigade u kojoj Kuzmanović dobija komandu nad Prvim bataljonom a vještine i vojničke vrline koje je posjedovao pomogle su mu da postane i načelnik Štaba prnjavorske brigade.
Sa Žikom je sve ratne nedaće i izazove dijelio i Brane Tubak koji će od Kuzmanovića preuzeti komandovanje Prvim bataljonom. Priča kako je svaka njegova akcija koju je planirao bila pametno i vješto osmišljena.
” Zaista o njemu se može dosta pričati jer je njegov ratni put dug a počeo je još u zapadnoj Slavoniji gdje je bio komandant štaba Teritorijalne odbrane koji je djelovao u sastavu 329. oklopne brigade da kasnije postao i komandant bataljona u sastavu Prnjavorske brigade. On je uvijek bio tu za nas. Bio je osoba koja je uvijek štitila borce. Prvestveno mu je bio cilj zaštita života a onda zauzimanje određenih položaja ili ispunjavanje misija. On je to sve uspjevao da iskombinuje uz minimalne gubitke koji se nažalost nisu mogli izostaviti. Zbog toga ga cijene ljudi u Vijačanima ali i nekadašni oficirski kadar jer je riječ o kvalitetnom čovjeku”,rekao je Tubak.
Odvažnost je ono što mu je još od djetinstva u krvi a što će ga krasiti sve do 2010.godine kada je preminuo a što je svakako najviše pogodilo članove njegove porodice. A njegovog brata Veselinka Kuzmanovića nije iznenadilo to što se nošen odvažnošću Živojin dobrovoljno odazvao na vojni poziv.
” To je bio, koliko se ja sjećam, početak sukoba i niko od nas nije znao kako će to izaći i šta će rat donijeti. Živojin je imao jednu viziju i govorio mi je kako se rat neće brzo završiti i kako je važno da se krene u odbranu. U tom vremenu kada se država i vojska raspadala malo je ko htio da ide u rat a on je ipak odlučio da krene. I sada kada gledam ovo što mu je poginut spomenik veoma sa ushićen i sretan što mu je na ovaj način odata pošta. On se ovdje rodio i odrastao i volio je svoje selo i svoj narod i uvijek ga je želio zaštiti”,rekao je Kuzmanović.
Čvrstina karaktera, čast i istrajnost koja krasi lik jednog oficira teško se stvara a još teže kada se treba kreirati kroz skulpturu. Međutim oduševljenje prisutnih potvrđuje da je posao izrade bio uspješan i da impozantna skulptura od preko dva metra oslikava i oprezan hod kojim se vodi jedna vojska poruka je autora Vujadina Maleševića, poznatog slikara i umjetnika nastanjenog u Derventi. Podsjeća kako je ovo djelo nastalo iz priča njegovih saboraca.
” Svaka skulptura je teška za izradu a sve u zavisnost kako se postaviš prema zadatku izrade. Kroz razgovor od strane ovih boraca koji su i naručioci ove skulpture i kroz njihove priče, ja sam sticao jednu sliku o ličnosti Živojina Kuzmanovića. Tako sam u sebi dobio viziju njegovog karaktera. Stekao sam utisak da je riječ o časnom čovjeku sa mnogo vrlina koje moraju da budu istaknute. U ovom ratu je bilo mnogo časnih oficira kao što je on i to se ne smije zaboraviti. Drago mi je što njega ne zaboravljaju njegovi borci i mještani ovog sela ”,rekao je Malešević.
Živojin Kuzmanović rođen je 25. aprila 1941. godine. Bio je major Vojske Republike Srpske. Odlikovan je Ordenom Karađorđeve zvijezde trećeg reda. Umro je 31. januara 2010. godine.
Ispred Mjesne boračke organizacije Donji Vijačani navode kako će 13. juna na veliki praznik Spasovdan, biti svečano otrivanje spomen-biste posvećene Živojinu Kuzmanoviću.
Istog dana, na otvorenoj sceni, biće prikazan dokumentarni film o Prvom bataljonu Prnjavorske brigade i komandantu Živojinu Kuzmanoviću, u produkciji “Kozara media”.
TV K3