U svrhu lova na vještice u selu Salem na istočnoj obali Sjeverne Amerike osnovali su poseban sud, a ovo je bilo 10 osnovnih dokaza da je neko vještica.
U 17. vijeku bila je sumnjiva već sama činjenica to što je neko žena.
Bilo je još “dokaza” dovoljnih za osudu u selu Salem na istočnoj obali Sjeverne Amerike.
Cijeli taj slučaj poznatiji je pod nazivom “vještice iz Salema”.
Sve je počelo kada su u januaru 1692. godine kćerke lokalnog župnika dobile neobjašnjive napade.
Padale su u trans, vrištale, bacale stvari..
Imale su devet i 11 godina.
Vrlo brzo su došli do zaključka da su opsjednute đavlom. Kasnije se to počelo događati i drugim djevojčicama u selu.
Pod pritiskom starijih, one su priznale kako su tri žene na njih bacile uroke. I tada je započeo lov na vještice te one koji imaju posla s đavolom.
U godinama koje su uslijedile osudili su oko 150 ljudi.
Među njima se našlo i nekoliko muškaraca i djece. Optužili su ih da se bave crnom magijom.
Većina ih je završila u zatvoru, a njih 19 su smaknuli (u velikoj većini žene).
Puno godina kasnije stručnjaci su pronašli objašnjenje za napade koje su djevojčice s početka priče imale – radilo se o halucinogenim gljivama koje su se našle na žitaricama i tako su kroz hranu dospjele u tijelo djevojčica.
U svrhu lova na vještice u Salemu su osnovali poseban sud, a, između ostalog, ovo je bilo 10 osnovnih dokaza da je neko vještica:
Ženski pol – žene su hiljadama godina povezivali s vračanjem i dogovaranju s đavolom. Smatralo se kako su sklonije grijehu od muškaraca.
Izuzetno siromaštvo – sumnjivi su bili svi koji se oslanjali na zajednicu da im pomaže. Na primjer, jednu ženu su objesili pod optužbom da je vještica jer je hodala od kuće do kuće i molila za hranu.
Izuzetno bogatstvo – vrlo bogata žena koja živi samostalno bez pomoći muškarca (muža, oca, brata), odmah je bila sumnjiva.
Druženje s jednom ili više prijateljica – grupa žena bez pratnje muškarca ukazivala im je da se idu sastajati s đavolom.
Svađa s nekim – to je bilo dovoljno. Stanovnici Salema optuživali su one s kojima su u svađi da se bave đavoljim stvarima.
Pomaganje pri porodu – u to doba nikako nije bilo dobro biti babica. Smatrali su ih nečistim i sumnjivim jer su poznavale ljekovito bilje.
Previše ili premalo djece – teorija je bila, otprilike, ovakva: materica žene s puno djece je pod uticajem magije, a ako djece ima premalo ili ih nema, tada joj je đavo prokleo matericu.
Tvrdoglavost, nametljivost i borbenost – žene jakog karaktera optuživali su kao vještice, jer “koja bi se normalna žena tako ponašala”.
Madež na tijelu – tumačili su ga kao znak đavla.
Vanbračni odnos – jednu ženu su proglasili vješticom jer je bila su vezi s muškarcem koji joj nije bio muž, i ostala je trudna s njim. Završila je na vješalima.
(24.sata)