Otac je opisao kako su se na čudesan način poklopili njihovi putni planovi sa trenutkom bakine sahrane u živopisnom selu Štitkovo, mjestu koje sa sobom nosi duboku istoriju.
– Negdje usput ka Novoj Varoši saznali smo da je Ivanina baka Stojislava (94) umrla. Upokojila se heklajući stoljnjak.. Kako Gospod upravlja događaje naspram našeg puta i vremena?! Još prošle nedjelje smo zakazali smještaj na 1 noć i planirali da obiđemo selo Štitkovo. I eto baš tada se upokojila baka i sahranjujemo je u Štitkovu danas.. Ganulo nas je to koliko Bog motri na naš put i kako planira naše vrijeme da se ništa ne promijeni a usput baku otpratimo u naručje Božije i kod njenog Milosava bez kojeg je više živela nego li sa njim bila.. – započeo je svoju objavu otac Predrag.
Čudo od prije godinu dana: Pričešće koje joj je produžilo život
Sveštenik se prisjetio i nevjerovatnog događaja od prije tačno godinu dana, kada je baka Stojislava praktično bila na samrtnoj postelji. Njen oporavak nakon svete tajne pričešća otac Predrag vidi kao čist Božiji dar i produžetak života za tačno 365 dana.
– No, evo da vam i ovo podijelim. Ona je trebala da bude sahranjena tačno na ovaj dan prošle godine. Pala je u krevet, organi počeli da otkazuju, ne jede a nama berba u toku. No, na cara Konstantina i Jelenu mi dođemo u Varoš u 22h i uđemo i pričestim je. Pomolili smo se i ona oživi. I eto živjela je tačno godinu dana više. Kako je dragi moji Bog prisutan u našem životu, kako nas vodi i voli.. To ne vidi samo onaj koji ne želi da vidi.. Mi koji smo svesni Njegove ljubavi možemo reći samo hvala mu..
Žena starog kova: Vidala rane mužu
Baka Stojislava nije bila obična starica; njen životni vijek od skoro jednog vijeka bio je satkan od istorijskih vrtloga, patnje, ali i nepokolebljive vjernosti i ljubavi prema suprugu Milosavu, koga je decenijama čekala. Bila je oličenje srpkinje koja je poznavala tajne prirode, ali i tajne čistog srca.
– Baka Stojislava je bila ona starog kova. Vjerna do groba svom pokojnom suprugu. Zajedno su skrivali i služili Dražu Mihajlovića, vidala rane svom suprugu ali i čekala ga da izađe iz zatvora u kojeg su ga komunisti stavili. Znala je svaku biljku na planini koja je i šta liječi. Dok je snaga držala sama bi ih brala i donosila kući. A u našim srcima će ostati upamćena po riječima koje je stalno ponavljala “volite se i slažite se!”i ‘ništa ljepše od lepoga braka!’ Dočekala je 8 praunučadi i eto 94 godine a umrla heklajući.”
Na kraju ove dirljive hronike o jednoj nestvarnoj generaciji koja polako odlazi, otac Predrag se osvrnuo i na sopstvenu porodicu, šaljući snažnu poruku utjehe u svjetlosti Vaskrsenja.
– Ovo je godina kad bake ispraćamo. Uskoro ćemo i moju baku ispratiti da i ona ide kod svog Ilije bez kojeg požive više od pola vijeka.. Hristos Vaskrse – zaključio je sveštenik.
Ova priča ostaje kao svjedočanstvo o vremenu kada su ij, brak, vjernost i otadžbina bili svetinja, i o baki koja je na onaj svijet otišla tiho – sa iglom za heklanje u rukama, ostavljajući iza sebe niti ljubavi i sloge da ih njeni potomci dalje pletu, prenosi Telegraf.
Telegraf