Unsko-sanski kanton obiluje brojnim prirodnim ljepotama, a neke od njih su možda manje poznate široj javnosti, kao što je vodopad rijeke Banjice, udaljen petnaestak kilometara od Ključa.
Sam vodopad nalazi se u srednjem toku ove lijeve pritoke Sane, ušuškan u gustoj i stoljetnoj šumi koja stvara vječiti hlad. Njegova visina iznosi oko desetak metara, a snaga ovisi o godišnjem dobu. U jesen i zimu, kada ima više vode, vodopad odaje impresivan izgled, dok je u ljetnom periodu njegova snaga mnogo slabija, a voda se u više tankih mlazova slijeva s vrha male litice.
Obale i korito ove male rječice popločani su krečnjačkim stijenama, a mnogobrojno kamenje uz obale obloženo je zelenim tepisima guste mahovine. Tišinu šume narušavaju samo grgoljenje vode i ptičji pijev, a za svakog posjetioca i istinskog ljubitelja prirode sve to predstavlja jedinstven i neponovljiv doživljaj.
Banjica je također poznata i po neobičnom prirodnom fenomenu – mrijestu škobalja – koji se odvija tokom aprila i maja. Tada se ogromna jata ove riblje vrste, tjerana tajnovitim prirodnim instinktima, okupljaju u plićacima rijeke radi polaganja ikre. Ihtiolozi smatraju kako je tome razlog što je Banjica toplija u odnosu na ostale rijeke zbog termalnih izvora koji se na više mjesta u nju ulijevaju, te je čine pogodnom za mrijest.
Možda je upravo zbog termalnih izvora ova rijeka bila poznata i u ranijim razdobljima ljudske istorije, s obzirom na to da stari dokumenti svjedoče o istoimenoj srednjovjekovnoj župi i starim naseljima koja su se nalazila na ovom prostoru. Ovaj, ali i mnogi drugi lokaliteti u Unsko-sanskom kantonu su slabo istraženi i o njima se nedovoljno zna, a za istinske ljubitelje prirode mogu biti istinsko otkrivenje.
Izvor: Nezavisne novine