Štaviše, u poređenju s ostatkom Evrope, BiH se nalazi na visokom šestom mjestu zemalja čiji su građani najspremniji na život i rad u inostranstvu, a Njemačka, Austrija i Švajcarska su im najpoželjnije destinacije.
Sve to pokazuju rezultati istraživanja koje su sprovele “Boston konsultantska grupa” i grupacija portala za zapošljavanje “Network”, čiji je član i Posao.ba, a koji je podatke juče saopštio.
“Istraživanje se dotaklo i motivacijskih faktora u radnom okruženju, pa je tako bh. radnicima najvažnija sigurnost radnog mjesta (9,45 od maksimalnih 10 poena)”, saopštili su sa portala Posao.ba.
Pritom su dodali da su finansijsku stabilnost i osjećaj da poslodavac cijeni njihov rad ispitanici pozicionirali na drugo i treće mjesto prema važnosti.
“Kao najmanje bitan ispitanici su ocijenili dobar balans posla i privatnog života, privlačnu fiksnu platu i izazovne radne zadatke”, naveli su s portala Posao.ba.
Komentarišući ovo istraživanje, bh. poslodavci i sindikalci složili su se u nekoliko stavki, a najviše u jednom: nisu iznenađeni činjenicom da većina građana mašta od “bijegu” u bogatije države.
Poslodavci kažu da živimo u državi koja više troši nego što ubire, tako da, kako dodaju, sav teret finansiranja silne administracije pada na privrednike, koji imaju i visoke stope opterećenja na lične dohotke.
Nikoga u ovakvim okolnostima ne čudi, kako dodaju poslodavci, to što lični dohoci radnika i njihov standard nisu na nivou koji može da zadovolji svakodnevne potrebe zaposlenih.
“Prosječna plata ne može da podmiri ni osnovnu potrošačku korpu za onu porodicu u kojoj jedno radi. To znači da mi, osim toga što 30 odsto stanivništva živi u segmentu gladnih, imamo i 20 odsto onih koji žive na granici siromaštva”, ocjenjuje Alija Remzo Bakšić, direktor Asocijacije poslodavaca BiH.
Prema njegovim riječima, ni poslodavci nisu zadovoljni, a bili bi da u BiH postoji ekonomska politika čiji bi instrumenti podsticali nova zapošljavanja i omogućila malim firmama, koje počinju s radom, niže stope opterećenja, bar za početak.
“Ljudi koji očekuju posao u BiH žele da idu vani, jer ne mogu da dočekaju da se ovdje zaposle”, naglašava Bakšić.
Sindikalne vođe ocjenjuju da u BiH ne postoji odgovarajući pravni okvir koji garantuje bilo kakvu sigurnost, te ih rezultati ovog istraživanja uopšte ne iznenađuju.
“Čak i ako imate neko radno mjesto koje vam sada daje određenu sigurnost, sve je to ovdje toliko neizvjesno da je suludo ne razmišljati o odlasku u neki sistem koji je uređen i koji vas ne može dovesti u situaciju da, ne svojom greškom, već zbog nekih društvenih tokova, ostanete bez svoje egzistencije”, upozorava Avad Bahto, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
U ovom istraživanju nije učestvovao Marko S., radnik iz Banjaluke, ali da jeste, sigurno bi, ističe, uticao na to da procenat onih koji žele da se zaposle u inostranstvu bude još veći.
“Čemu ja ovdje da se nadam? Platu i ne dobijem, a već računam kako ću njome podmiriti troškove koji su mi se već nagomilali. Nema ovdje napretka i prvom prilikom, ako mi se ukaže, ‘zbrisaću’ što dalje”, ogorčeno priča ovaj radnik.
(nezavisne.com)