Prije tri decenije, jedinice Vojske Republike Srpske ušle su u administrativno sjedište Dervente i oslobodile prostor sa desne strane rijeke Ukrine. Dan oslobođenja Dervente u Odbrambeno – otadžbinskom ratu, 4. jul obilježen je parastosom poginulim borcima i odavanjem počasti ispred centralnog spomen – obilježja.
Prošlo je tri decenije otkako je Derventa oslobođena u odbrambeno-otadžbinskom ratu. Tri decenije otkako se u Derventu vratio život i kada su prestali da postoje logori, torture, mučenja i stradanja. Oko 250 Srba bilo je zatvoreno u logorima. Drago Knežević proveo je dva i po mjeseca u logoru. Tri puta vođen je u razmjenu, a na kraju je razmijenjen u Slavonskom Brodu.
“Bilo je zarobljenih i u privatnim kućama, okupator je čekao i da vrati liniju i naše ljude je držao zarobljene u kamionima, ali to se srećom nije desilo. Poslije su nas prebacili u Brod i Slavonski Brod. Ja sam poslije dva i po mjeseca razmijenjen 9. jula i to je bilo moje novo rođenje. Mislio sam da ovo neće više nikada biti naša teritorija, ali hvala Bogu i našim borcima, pa danas živimo u slobodnoj Derventi”, rekao je Drago Knežević, predsjednik Udruženja zarobljenika Derventa.
Tokom proteklog rata na području Dervente poginulo je 608 boraca iz Dervente ili onih čije porodice su svoje utočište pronašle u ovom mjestu, a Derventa je oslobođena tokom vojne akcije „Koridor 92“. U pomen svim žrtvama i borcima, služen je parastos, a potom su na centralnom položeni vijenci.
“Istina, prostor s lijeve obale Ukrine, gdje se nalazi kasarna, nikada nije bio okupiran, ali na desnoj obali, tokom dva mjeseca trajala je okupacija nedužnog stanovništva i prestala je da postoji država. Na snazi su bila neosnovana zatvaranja stanovništva, zabilježeni su strašni zločini među kojima i ubistvo u nekadašnjem Domu JNA. Ali, 4. jula prestala su mučenja stanovništva i u Derventu se vratio pravni poredak i država, vratio se život. Ljudi su mogli slobodno da se vrate svojim kućama i organizuju život onako kako oni žele”, rekao je Čedo Vujičić, predsjednik GBO Derventa.
U Derventi, 1992. godine nije bilo mjesta za Srbe, a svi koji su mislili da neće doći do pogroma, bili su u logorima, podsjeća gradonačelnik Dervente Milorad Simić.
“Od 4. jula, kada je srpska vojska došla, ovdje je obezbijeđen život, a iz dana u dan slobode su više rasle svim sugrađanima bez obzira na pripadnost. Tim se ponosim, jer u Derevnti ima mjesta za sve i od veoma porušenog grada napravili smo lijepo mjesto za život u kojem ljudi rade, u kojem imamo strani i domaći kapital, u kojem imamo više nego odličan izvoz, a gradeći iz godine u godinu, ovaj grad je posao prepoznatljiv u pozitivnom smislu”, kaže gradonačelnik Dervente Milorad Simić.
Derventa drži neslavan rekord kada je u pitanju broj logora. Bivši Dom JNA bio je sabirni centar za Srbe, odakle su transportovani u logor Rabić i školu u Poljarima, a jedno kratko vrijeme bili su u polju Silos.
Izvor: TV K3