U Kaznenopropravnom zavodu u Zenici, kroz koji su prošla mnoga poznata lica, od Ive Andrića do Gavrila Principa, i dalje postoji najsurovija sprava za mučenje.
Zatvor u Zenici otvoren je još za vrijeme Austro-Ugarske, a gradio se u više faza od 1886. do 1904. godine, piše “Dnevni avaz”. Rekordan broj osuđenika zabilježen je 1906. godine, čak 1.000.
Tokom Drugog svjetskog rata, ovdje su mnogi osuđenici mučeni i ubijeni. Upravnici zatvora čak su angažovali majstore kako bi izradili spravu za mučenje. Prema nekim zapisima, izvjesni Plohović iz Istre osmislio je najsuroviju spravu za mučenje, poznatu kao “isusovača”. Zvali su je još i “Isusov obruč”.
Gvozdeni mali okovi, koji na prvi pogled izgledaju bezazleno, postavljeni su u male prostorije u podrumu samice. Muke u “isusovači” bile su neizdržive. Osuđenik je morao da čučne, provuče ruke između nogu i uhvati se prstima za pete. Stražari bi mu potom ruke i noge vezali za alke.
U prvih nekoliko minuta nesretnik ne bi osjećao bol. Ubrzo bi se javila i jaka bol u stomaku i zglobovima. Uslijedio bi jak pritisak krvi u lice, oči i usta. Kad bi se učinilo da ne može biti gore, stravična bol zaparala bi kičmu. I tada su ljudi uglavnom gubili svijest. Ovo mučenje, koje su nazivali vješanje na tlu, skoro niko nije mogao izdržati duže od 20 minuta.
Zatvorski čuvari rekli su za “Dnevni avaz” da u ćelijama s “isusovačama” tada nije bilo vode i kupatila, što je uvedeno tek 1976. godine.
Podrumske prostorije sada se ne koriste, ali postoji ideja da se tu napravi muzej. To je još uvijek samo ideja jer je, prije svega, važno riješiti pitanje bezbjednosti posjetilaca.
Prema nekim mitskim pričama, div Franc Štift jedini je osuđenik koji je duže od 20 minuta izdržao na “isusovači”. Nakon pola sata u obručima, Franc je naglo povukao okove i čeličnu alku, navodno, iščupao iz zida.
(N.N – Foto: Screenshot)