Navršila se 31 godina od pogroma nad 15.000 Srba iz zapadne Slavonije u hrvatskoj akciji “Bljesak”, kada je i ubijeno najmanje 263 Srba. Zato je i ove godine u Gradišci, koja je te 1995.godine bila mjesto spasa za prognane Srbe, služena sveta liturgija, pomen i položeni vijenci za sve one koji su stradali tih majskih dana. Svjedoci pogroma ali i zvaničnici Srpske ukazali su na bolnu činjenicu da odgovorni za ovaj zločin još nisu procesuirani i da ih nije stigla ruka pravde.
Rano jutro tog 1. maja 1995.godine neće donijeti obično buđenje za Srbe na području zapadne Slavonije. Probudiće njih tada snažni artiljerjsko-pješadijski napadi hrvatske vojske. Jedno svanuće donijeće mrak za slavonske Srbe koji nisu smjeli čekati na dolazak 16.000 Hrvata koji su pod izgovorom zaštite saobraja, krenuli u policijsku akciju koja će pretvoriti u protjerivanje i uništavanje srpskog postojanja.
Tada će iz zapadne Slavonije za dva dana, biti protjerano oko 15.000 Srba koji će svoj spas tražiti preko rijeke Save a sve kako bi izbjegli stradanje od agresora koji nije imalo milosti ni prema ljudima imovini.
Taj 1. maj uvijek probudi tugu u duši Mileta Ljubičića jer je moralo napustiti svoje ognjište u selu kod Lipika i biti svjedoci stradanja.
” Bilo je to strašno vrijeme. Ja sam isto tada sa porodicom morao tražiti spas. Ljudi su bježali vozeći se traktorima i pješke. Niko ne zna kuda će i gdje će. Vladalo je opšti haos. Najmučnije i najteže je bilo to što je hrvatska vojska napadala i izbjegličke kolone. Pucali su na ljude a neke su gazili i tenkovima. Bio je to jedan užas koji se ne može zaboraviti. Najgore je što sam morao napustiti svoju kuću i ognjište a danas nam neki kažu da to ne pripada više nama a i tada su govorili kada su izvodili napade. Danas živim ovdje u Gradišci i tu sam izgradio novi život i stekao sam penziju. ”,rekao je Ljubičić.
I ovaj 1. maj otvorio je sjećanje na jedno stradanje Srba i to u Gradišci. Jedan grad i jedan most ostaju zbog toga sibol spasa ali i stradanja i tuge koja ne prolazi.
Zbog toga su i ovog puta brojne delegacije kroz pomen i polaganje vijenaca i cvijeća kod spomen obilježja koji stoji kao podsjetnik na te dane, poručili da se pamte srpske žrtve.
Predsjednik Udruženja protjeranih Srba iz zapadne Slavonije Krsta Žarković navodi da mora zapamiti zločini onih koji su doveli do toga da je trag Srba u Hrvatskoj gotovo izbrisan. On je istakao da treba očuvati jedinstvo na ovim prostorima, te pozvao da se u Gradišci okupljaju u što većem broju i da se ne zaboravi pogrom koji se desio nad Srbima iz zapadne Slavonije.
” Za tri dana poginulo je preko Srba iz zapadne Slavonije među kojima je oko 12 djece. U okruženju će se naći oko 1.400 srba koji će biti odvedeni u zarobljeništvo. Srbi su tada ostali sami a to ne smije da se zaboravi i treba da služi kao pouka da se stradanja ne smiju ponavljati. Bilo bi dobro da svi razmislimo i da očuvamo srpsko jedinstvo. Ono što se desilo tada u Republici Srpskoj i u Gradišci, Srbi iz zapadne Slavonije neće zaboraviti jer su tu dobili novu priliku za život. Ovaj spomenik danas koji stoji ovdje govori o našoj sudbini koja mora da se pamti ”,rekao je Žarković
Predsjednik SO Gradiška Renata Obradović Popović navodi kako je ovo jedna od najtamnijih strana u srpskoj istoriji i da svi trebamo da se pomolimo za duše nevino stradalih.Ona je navela da ovim obilježavanjem Republika Srpska i Srbija pokazuju da je bol nedjeljiva i da je borba za istinu zajednička.
” Svjesni smo činjenice da vrijeme ne donosi uvijek željenu pravdu ali to našu obavezu prema istini čini samo većom. Naš sveti zadatak ostaje isti da tu istinu čuvamo od zaborava i da na dostojanstven način svjedočimo o stradanju našeg naroda. I danas svjedočimo o lažima koje se upućuju na račun srpskog naroda koji je slobodarski narod. Te izazove možemo savladati samo jedinstvom a Republika Srpska je primjer jedinstva i jedan stub odbrane naroda na ovim prostorima ”,rekla je Popović.
Ratni vihor i kasnija vremena Srbe iz zapadne Slavonije raselio je širom Srpske i Srbije. Jedan sudbina zato je postala jedinstvena za Srbe sa obje strane Drine poručeno je iz Gradiške uz poruku da se ne dozvoli da neke nove pasivne politike i zaboravi stvaraju nova stradanja.
Predsjednik Repulike Srpske Siniša Karan navodi kako je zapadna Slavonije bila dio Republike Srpske Krajine koja je bila temelj postojanja Srba koji su nestali na tim područijima kada je ista i pala. Navodi i kako je sa tim realizovana viševjekovna politika nastala u određenim krugovima a gdje se propagirao nestanak Srba.
” Danas je zapadna Slavonija pusta i bez ljudi koji su joj davali život a to su Srbi. Zato je ovaj zločin hrvatska pirova pobjeda. Sa druge strane, srpska narod je uprkos svim stradanjima, sačuvao ono najvažnije a to je dostojanstvo i identitet. Srpski narod koji je došao iz zapadne i kninske Krajine i sa svim drugih mjesta odakle su protjerani, u Republiku Srpsku donijeli dio svog identiteta i duše. Oni su na ova prostori donijeli dio svoje slavonske oranice i dalmatinskog krša čije će sjeme i plodovi kroz pamćenje, ubirati neke nove generacije. Oni su svojim radom i čestitošću oplemeniti i Srpsku i Srbiju. I upravo naša obaveza je da o tome pričamo i da ne zaboravimo ove ljude i jedna strašna vremena ”,rekao je Karan.
Državni sekretar u za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Nikola Vukelić navodi kako samo jedinstveni Srbi mogu da napreduju i da budu jači, te ukazao na važnost da se ostavi dobar temelj budućim generacijama.
” Ranije su se Krajišnici u Beogradu okupljali kao da su krivi, to je bila jedna od posljednjih vijesti na nacionalnim dnevnicima. Danas je to potpuno drugačije. Nikada se više ne može dogoditi ni blokada na Drini ni da o akciji „Bljesak“ čujemo u posljednjim minutima dnevnika, a da glavna vijest budu 1. maj i trubači. Samo kada smo složni mi možemo napredovati. Ne smijemo dozvoliti da jedan dio naroda bude napadnut a da drugi to nijemo posmatra. Kada je napadnut jedan Srbinu u Novom Gradu, Dubici, Kostajnici onda to mora osjetiti i Srbin iz Leskovca, Negotina i u drugim mjestima u Srbiji a isto tako kada je ugrožen jedan Srbin u Srbiji ugrožen je i Srbin u Srpskoj ”,rekao je Vukelić.
Inače, hrvatska agresija izvršena je na teritoriju koja je bila pod zaštitom UN-a čije su trupe tada nijemo posmatrale jedan zločin. U ovom činu agresije hrvatske snage zapaliće i uništće brojne stambene i religijske objekte a pri tom putem raznih logora odvesi sve one srbe koji su odbili da napuste svoja ognjišta.
Iako imalo sve dokaze Haško tužilaštvo nikada nije otvorilo krivični postupak. Hrvatsku nije kaznio ni Savjet bezbjednosti UN zato što je kao članica UN izvršila agresiju na zaštićenu zonu organizacije kojoj je i sama pripadala. Zbog toga ne iznenađuje ni pasivnost pravosudnih organa Hrvatske. Iako im je podneseno nekoliko prijave protiv hrvatskih vojnih komandanata, oni nisu odmakli dalje od predkrivične faze.
TV K3