Rijetko da se može naći osoba koja još nije čula za famoznu rotirajuću kuću, koju je u Srpcu podigao samouki Vojin Kusić! Sagradio je kuću veličine 100 kvadrata, sa predivnim pogledom na Novu Gradišku i Slavonski Brod, odnosno, Laktaše, zavisno od toga na koju stranu je okrenuta.
Tokom radnog vijeka je projektovao brojne predmete od plastike, ali je prije šest godina u djelo sproveo svoj najdraži projekat i to prema ideji iz dacnih dana – podigao je kuću na okretanje, jedinu takvu na ovim prostorima. Smještena je u plodnoj ravnici na ušću Vrbasa u Savu. Kuća se okreće oko svoje ose željenom brzinom, tako da se i pogled mijenja: na kukuruzna polja, na šumu ili rijeku.
A, onda smo, zbog jake oluje sa grmljavinom prešli u kuću. Posebno je neobičan osećaj kada se nalazite unutar rotirajuće kuće. Iako se konstantno čuje pucketanje, Vojin tvrdi da nema opasnosti da će okretanje oštetiti kuću.
Sama ideja o kući na okretanje rođena je prije pola vijeka, na željezničkoj stanici u Beogradu, dok je Vojin razgledao okretaljku za lokomotive i vagone. Tako da mu se već tada rodila ideja, koju je sada, već u poznim godinama, sproveo u djelo. Počeo je da skuplja i priprema materijal za gradnju kuće.
Okretanje kuće može se podesiti tako da se okrene jednom u 24 sata, a može i veoma brzo, uz obrtaj koji traje dvije i po minute. Vojinovim neobičnim projektom svi su oduševljeni.
Djeca su, priznaje nam Vojin, na početku bila pomalo i skeptična. Čak su ga i odvraćala od ove ideje, ali kada su videli da je uporan i da je počeo sa iskopavanjem zemlje za temelj, i sama su se uključila u akciju, kako bi danas imali ovu kuću.
Kuća raspolaže sa sobama, kupatilom i dnevnim boravkom u prizemlju, a u potkrovlju još dvije prostorije. Dio hodnika je montažnog tipa, pa se može pretvoriti u terasu. Poslovi su se odužili i zbog njegovog narušenog zdravlja.
Kuću inače pokreće 12 valjaka sa vojnog transportera, a svaki može da nosi pet tona. Kompletna kuća, kada se useli, biće, priča nam Vojin, teška oko sedam tona.
Vojin je po mnogo čemu izuzetna ličnost. Od djetinjstva se bavio raznim poslovima, ništa mu nije bilo teško raditi, pa ni oranje sa volovima. Počeo je od vozača, pa autoprevoznika, da bi još 1983. godine među prvima u srbačkoj opštini, a možda i šire, osnovao vlastitu firmu „Plasteks“.
Vojina je oduvijek krasilo dobročinstvo, razumijevanje i humanost, koju je naslijedio od roditelja. Postao je prepoznatljiv po tome što je pomagao socijalno ugroženim građanima, učestvovao u brojnim seoskim akcijama, dijelio materijal za kuće, vodovode, puteve.
Vojin nam je prepričao i anegdotu koja se dogodila nakon zabave povodom izgradnje: “Kuća je stajala na drugoj strani, ne tamo gdje su ušli. Pa kad su izašli, ljudi su pitali – a kuda ja sad trebam svojoj kući?”.
Izvor: TV K3