Od sudbonosnog „DA“, prošlo je nevjerovatnih 75 godina. Mirko i Mitra Vasić vjenčali su se 1950. godine. Sedam decenija kasnije, i dalje dane provode zajedno. Sve je isto kao prvoga dana – a najvažnije je što, u današnje vrijeme, kada ljudi sve manje imaju vremena jedni za druge i kada smo nažalost svjedoci razvoda brakova, bračni par Vasić nam dokazuje drugačije. Mirko i Mitra su dokaz da se sa ljubavlju i povjerenjem i strpljivošću može izgraditi i lijep i dug bračni život. Svoju su priču ispričali i nama.
Zanimljiv je i bogat životni vijek Vasića. Mirko ima 93 godine, dok je Mitra godinu mlađa i ima 92 godine. Iako u poznim godinama, vrlo su razboriti i dan-danas vrijedni. Iako slabije čuje, Mirko i danas pametno zbori. Odlazi da nam pokaže gdje je samo nekoliko dana prije našeg dolaska posijao krompir. I ne radi samo to, nego sve oko kuće, šta treba. Ne biste vjerovali da ova starina danas pokosi travu po dvorištu, nahrani živinu i popravi skelu za vinovu lozu, koja se nalazi ispred porodične kuće. Ko voli da radi, kaže nam, ništa nije teško.
Na pitanje čime se danas bave, baka Mitra odgovara u duhovitom tonu – danas kosilicom. Priznaje da Mirko mira nema, radi kao da je mladić.
Danas je, kaže nam Mirko, selo pusto. A kako je samo nekada bilo. Kada se sjećanjem vrati u prošlost, svjestan da je budućnost donijela potpuno drugačiju sliku. Ipak, ostaje skroman. Proživio je lijep život. Danas najčešće odmara gledajući televiziju.
Mirko i Mitra iznjedrili su troje djece – tri kćerke. Nažalost, jedna je preminula. Zora i Koviljka su im danas desna ruka u svemu, za sve što im treba. Mitra nam priča da su se cijeli život poštovali. Mirko je uvijek bio dobar kao Bog. Ali je uvijek volio da se radi. Najteže je bilo kada nije bilo vode, niti struje. Onda je Mitra morala na izvor, na Ukrinu.
Baka Mitra i danas uspije da uradi osnovno. Skuva ručak, uključi mašinu. Više i ne mora, govore nam njihove ćerke. Zahvalna što im i dan danas pomažu.
A voljela je baka Mitra cvijeće. Samo ona zna kakve su to boje rasle i okruživale ovu kuću. Ovdje je provela najveći dio života. Hranila i podizala djecu, dok je Mirko povremeno bio odsutan, zbog rada u firmi, u susjednoj Hrvatskoj. I danas je ovdje sve pod konac. Njih sve podsjeća na sve što su nekada imali, na konje koje je Mirko neizmjerno volio. Njihov život vrijedan je svakog’ divljenja.
(Tekst i foto: TV K3)