Nije lako ovim ljudima vratiti se u prošlost. Nije lako pričati o Čardaku – za mnoge Srbe mučilište, te, ratne 1992. godine. Ali pričaju, jer vrijedi i treba, jer je Čardak i danas živ.
Najveći broj Srba sa Čardaka, njih 37, ubijeni su na Vaskrs 26. aprila 1992. godine, dok su ostali stradali u logorima. Na kućnom pragu ubili su ih pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane i paravojnih hrvatsko-muslimanskih formacija. Predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika Drago Knežević koji je i sam zarobljen te 1992. godine, kaže da je naselje Čardak palo u ruke neprijatelja, dio stanovništva je zarobljen i odveden u logore, polovina je umrla, a ono što je ostalo je pobijeno. U Čardaku nisu bili pošteđeni ni žene, ni djeca, ni starci.
Za zločine nad Srbima u Derventi osuđeno je sedam lica sa ukupno 47 godina zatvora. Krvnici koji su pobili cijele porodice Lazarević, Zorić, Ćudić i Živković do danas nisu odgovarali.
Knežević je proveo dva i po mjeseca po raznim logorima. Na svojoj koži osjetio je veliku nepravdu. Zajedno sa drugima logorašima prošao je strašnu golgotu. Čardak je neprijateljima bio trn u oku.
A, jedan od logora bio je i onaj u Poljarima, nekadašnjoj područnoj školi „Petar Kočić“. Bracu Markovića obuze jeza. Kroz trnje dođe do ruševina škole. Dođe do nekadašnjeg logora. Sjećanja naviru. U Kulini, gdje je živio, zarobljen je petog juna, nakon čega biva doveden u školu-logor. Logor smrti.
Maltretiranja, mučenja. Živa golgota za Srbe. Svega se Braco nagledao. Smrti je u lice gledao. Zašto !? Nema odgovora.
Svjesno su pravili logore za Srbe u Poljarima, Rabiću, Domu vojske i drugim mjestima. U bivšem Domu vojske, zloglasana Azra Bašić zaklala je Blagoju Đuraša, a logoraše tjerala da piju njegovu krv. Za ovo ubistvo osuđena je na 14 godina zatvora. Krvavi pir i ubistvo Blagoja zauvijek je obilježilo porodicu Đuraš. Slaviša je tada imao samo 16 godina. Očeva smrt ostavila je traga, za cijeli život.
Sada kaže, kada se vrati sjećanjem na te dane, živa rana je i dalje prisutna. Svi osjećaju bol, istu onu koju su onomad osjetili i nedužni Srbi.
Nijedno proljeće i nijedan Vaskrs na Čardaku više nikada neće biti isti!
(Tekst i foto: TV K3)