Monografija posvećena nastanku i ratnom putu Prve gadrijske motorizovane brigade Glavnog štaba Vojske Republike Srpske do sada je privukla veliku pažnju a priliku da se upoznaju o jednom obimnom djelu dobili su i Prnjavorčani. Tako je u ovom gradu promovisana monografija pod nazivom ’’Garda – Duša Republike Srpske’’. Samoj promociji prisustvovali su nekadašnji pripadnici ove jedinice, članovi porodica ali i svi poštovaci posljednjeg rata.
Brojne riječi i rečenice kroz slikovit prikaz dokumenata, mapa i lica onih koji su sa ponosom nosili uniformu VRS i stajali u stroju jedne elitne jedinice, odraz su obimnosti jednog djela i jednog vremena koje govori o teškom i mukotrpnom putu gardijske brigade i njenim pripadnicima koji se i danas vole zvati ’’gardistima’’.
A te riječi i obimnost rezultat su višegodišnjeg prikupljanja dokumenata koji služe kao svjedok vremena i odvažnosti jedne jedinice čiji je dio bio i sam autor. Danas dok sa ponosom obnaša i funkciju predsjednika Udruženja gardista Prve gardijske motorizovane brigade, Željko Dakić objašnjava kako je monografija sačinjena od pet dijelova.
Od imena poginulih boraca pa da imena onih koji su komandovali ali i samog epskog dijela koji je brigadu i njen put opisao i kroz stihove, najviše stranica svakako zauzima onaj dio koji govori o izazovnom ratnom putu koji je jedinica prošla od formiranja 1993.godine pa do rasformiranja 1997.godine.
’’ Monografija je pisana skoro tri godine a izdavač ovog djela je Udruženje gardista Prva gardijske brigade koje je isfinansiralo i tiraž. Monografija se sastoji iz pet dijelova a najobimni je prvi dio. Tu su obuhvaćeni svi podaci o tome gdje je brigada boravila i izvodila ratne operacije a to oslikavaju i sami datumi odvijanja određenih akcija. Garda je bila specifična jedinica. Ona je popunjavana od boraca iz svih krajeva Republike Srpske. Tu su dolazili psihički i fizički veoma sposobni momci. Svi oni imali su teške okršaje na mnogim ratištima a o tome svjedoče i grobovi koji se mogu promaći širom Srpske ’’,rekao je Dakić.
Borbe u Operaciji ’’Cerska’’ i ’’Lukavac’’ velike su strateške akcije Vojske Republike Srpske i dio toga bili su gardisti a sve to opisano je u ovom djelu. I svako ratište ima važnost ali sam autor podsjeća kako će se za djela jedne jedinice posebno čuti kroz istrajnost i borbu koju su gradili na položajima na planini Treskavici gdje će dočekati kraj rata.
’’ Sa početkom 1994.godine brigada odlazi na planinu Bjelašnicu i tu boravi do kraja te godine kada nakon toga do kraja rata zaposjeda položaje na planini Treskavici. Mi kažemo da je Treskavica naselje svih gardista. To je jedno od najsurovijih ratišta za Vojsku Republike Srpske. Surovo je bilo iz tog razloga jer je tadašnji neprijatelj nastojao da zauzme tu planinu i da se preko Rogoja i Trnova spoji sa svojim jedinicama iz Konjica, Goražda i Sarajeva i da Republiku Srpsku presječe na dva dijela. Njima je Treskavica bila trn u oku i to cijelo vrijeme su gardisti bez smjena i kvalitetnih uslova za život bili više mjeseci i odbili brojne neprijateljske napade. ’’,rekao je Dakić.
U jednom pisanom djelu koje čuva prošlost gradi se i budućnost. A dio toga je i Udruženje gardista a čijem se radu opisuje u samom djelu. Zato i sam Dakić navodi kako je riječ o udruženju koje osigurava da se ime na jednu brigadu, vrijeme i ljude ne zaboravi.
’’ Četvrti dio je posvećen djelovanju i radu samog Udruženja gardista koje danas broji oko 1.500 članova. Kao predsjednik udruženja mogu da kažem da smo stvarno jedan reprezentativna i dobro ogranizovana grupa ljudi. Imamo oko devet regionalnih odbora u Srpskoj a provodimo oko 180 aktivnosti na godišnjem nivou. Uvijek se borimo da položaj naših gardista bude bolji u društvu. Očekujemo mnogo od buduće izmjene Zakona o pravima boraca. Mi smo pokrenuli inicijativu putem resornog ministarstva da svaki demobilisani borac gardijske brigade dobije zvanje borca prve kategorije. Zbog svoje borbe i svega onog što su preživjeli u odbrane Srpske takvo jedno zvanje su ovi borci i zaslužili’’,rekao je Dakić.
Iako je služba u jednoj brigadi donijela veliki pakao, na nju ostaje ponosan Mile Aničić Mile Aničić rodom iz Sanskog Mosta koji i danas svoje saborce gledao kao gardiste i posebno bratstvo. Ovog demobilisanog borca, ratni vihor je doveo u Prnjavor.
Dobro pamti 13. oktobar 1994.godine kada je došao u Kalinovik a gdje je nakon kratke obuke otišao putem položaja na planini Treskavici koja će njemu i ostalim donijeti trenutke ponosa i muke. U borbama na toj planini doživiće i teško ranjavanje jednog aprilskog krvavog dana 1995.godine.
’’ Ja sam bio na Treskavici u rejonu Pašine planine. Na tim položajima sam bio sve do 15.aprila 1995.godine kada smo imali veliki muslimanski napad. U tom napadu je stradalo 11 boraca. Ja sam nekako uspio da preživim iako sam bio teško ranjen. Ostao sam u snijegu i tu sam bio dok nije došlo pojačane kada sam i izvučen. Mnogih se stvari više i ne sjećam po pitanju okršaja na Pašinoj planini ali se sjećam da sam ostao na višemjesečnom liječenju u bolnici u Foči jer sam imao mnogo gelera u tijelu i promrzline. Kada sam stupio u tu jednu jedinicu bio sam dijete i velika mi je bila čast što sam bio dio elitne gardijske brigade. Ja i mnogi smo tada kada smo otišli u brigadu imali po 18 i 19 godina. Uslovi na samom položaju su bili izazovni i teški. Nismo se kupali ni presvlačili po tri mjeseca ali smo uspjeli da izdržimo i odbranimo Republiku Srpsku ’’,rekao je ovaj demobilisani borac.
Inače, Prva gardijska motorizovana brigada Glavnog štaba VRS formirana je na Bogojavljenje ratne 1993.godine u Han Pijesku gdje će biti i prvo sjedište brigade. Nakon toga sjedište će biti u Kalinoviku. Kroz sastav brigade je prošlo oko 7.000 boraca i uglavnom su je činili mladi regruti i dobrovoljci iz cijele Republike Srpske a među njima bilo je oko 147 boraca iz Prnjavora. U borbama život je izgubilo 117 boraca ove brigade.
TV K3