Na današnji dan, 25. maja, slavio se Dan mladosti u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, jedinstvenoj državi sastavljenoj od šest republika: Srbije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije.
Jugoslavije odavno nema. Raspala se 1992. na ružan način, ratom. Ali ljudi koji se danas smatraju simbolima te države i dalje mogu da svjedoče o vremenu za koje mnogi kažu da je bilo lepo i rasterećeno.
Jedna od njih je Neda Ukraden, velika jugoslovenska muzička zvijezda.
Zlatno doba
– Jugoslavija je zemlja u kojoj sam se rodila, u kojoj sam odrasla, i živjeli smo nekih 40 godina srećno u smislu nekakve bezbjednosti. Drugo, taj naš pasoš i uopšte biti Jugosloven izazivali su poštovanje u svim okolnim zemljama. Moja prva pomisao i sjećanje na Jugoslaviju jeste to da je bila zemlja u kojoj nije bilo granica. Tržište sa 20 i kusur miliona ljudi. Znači, prodaja ploča, kaseta, posjeta koncertima, popularnost koja je bila zaista nemjerljiva u poređenju s današnjom… Ali sjećaću se Jugoslavije i po načinu na koji se raspala, po tim tragičnim i bolnim momentima po kojima se mnogi stanovnici tadašnje države sjećaju. Izgleda da je to bila neka loša legura kad se raspala. Ali svakako da je samo po sebi bilo doba mladosti, studiranja, školovanja, putovanja, čega se čovjek uvijek sjeća s nostalgijom – istakla je Neda.
Neda je potom govorila o učešću na brojnim festivalima, kako u Jugoslaviji, tako i u dijaspori, na kojima je sticala slavu i popularnost. Sve fotografije i snimci iz toga vremena odavno nisu kod nje.
– To mi je sve ostalo u Sarajevu. Kompletna biografija, bibliografija moja, sve. Snimci, foto i audio snimci i one VHS kasete. Sve je to otišlo u smeće. Ali uspomene ostaju. Njih sam ovekovječila u svojoj autobiografiji “Zora je svanula”, jer sam pisala baš o tome. To mi je nešto čime se jako ponosim, a malo ko za to zna. Sve je manje ljudi koji se uopšte sećaju tog vremena i koji kao svjedoci mogu o nečemu da napišu i kažu nešto – poručila je.
Nekoliko puta se takmičila na Jugoviziji, a posljednji put je učestvovala na Pesmi za Evroviziju 2020. Kaže da je u tom festivalu uvijek vidjela dobru priliku za uspjeh.
– Evrovizija je jedna fantastična šansa i prilika da se plasiraš van granica svoje zemlje – ako si pametan, ako imaš dobru pjesmu i ako u tom momentu sticajem okolnosti nisi neka progonjena zvjerka u smislu politike. Dakle, mora tu nekakav sticaj okolnosti da bude, ali prevashodno dobra pjesma. Jer, bez obzira na plasman na Evroviziji, ako imaš veliki hit i dobru pjesmu, napravićeš posao u svojoj zemlji. To je dobra lansirna rampa za promociju pesme, ali i put u svet. Imale su dvije-tri pjesme sa ovog podneblja velike šanse da budu baš svjetski hitovi.
Iako u svom poslu često radi s mladima, Neda kaže da ni sama ne zna kakve savete za građenje karijere bi im dala.
– Teško je bilo kome danas davati bilo kakve savjete, pogotovo o pravljenju karijere. Sad su neki drugi medijski i svakojaki drugi putevi pravljenja slave. Ko je to sad već popularan, ne moram ja da vam govorim. Sami ste svjedoci. Ne znam. Zavisi šta ljudi očekuju. Da se pošteno bave muzikom i od nje žive ili da zgrabe parče slave na svaki mogući način. U zavisnosti od toga, treba slijediti sebe. Morate onda biti spremni i na odricanja i na udarce koje možete istrpjeti. Ali meni je nekako uvijek bilo najvažnije da imam dobru pjesmu. To je neki moj način pravljenja karijere – kaže Ukradenova i dodaje:
– Šansa za mlade – Važno mi je bilo da mi kvalitetni pjesnici i autori rade na pjesmama, pa sam imala sreće da sarađujem s Duškom Trifunovićem, Arsenom Dedićem, tu su bili i Tomaž Domicelj, naša Marina Tucakovic i sada ova mlada ekipa ljudi. Fajo je jedan od autora koji je sjajno uradio moje albume poput “Neda, Neda”, “Ukraden si”, “Gdje god bio”. Treba biti otvoren ne samo prema poznatim saradnicima i provjerenim imenima nego i mladim ljudima, koji i te kako znaju da osvježe karijeru i donesu svježu krv. Zahvaljujući tome, ja vjerovatno i trajem toliko, jer nije dovoljno samo imati provjerenog hitmejkera, treba malo napraviti neki iskorak, kao što sam ja recimo s pjesmom “Da se nađemo na pola puta”. Uzela sam je od potpuno nepoznatog momka Dušana Bačića, koji je sada sjajan autor, hitmejker. Onda, recimo, Franjo Valentić i Branimir Mihaljević, koji su napisali “Nisam ti ja bilo ko”. Sve su to sjajne pjesme koje su napisali sjajni ljudi i autori – zaključila je Neda za Kurir.