Posljednja žrtva je Muharem Gerzić (52) iz Bosanske Krupe, deminer Udruge “Pazi, mine” iz Viteza, koji je život izgubio u petak u minskoj nesreći koja se dogodila u rejonu Plane – Bijela Ploča, kod Maglaja.
Ova tragedija ponovo je potresla sve deminere u BiH, koji ističu da je ona dokaz da im je život svakodnevno podvrgnut opasnosti.
Nikola Milivojac, deminer iz Gradiške, kaže da jako teško podnosi kad god čuje da je neko od njegovih kolega nastradao.
“Posao deminera je težak i opasan. Radim već dugo, još od 1996. godine, ali mojoj porodici nikad nije svejedno kad idem na teren. Na početku smo svi planirali da ćemo ovaj posao raditi neki kraći period, ali izgleda da ćemo ga raditi do penzije. Za ovaj posao treba hladnokrvnost i mirna ruka”, kaže Milivojac.
Ahdin Orahovac, pomoćnik direktora BH MAC-a, kaže da je slučaj stradalog deminera na području Maglaja prvi ove godine u BiH, ali je i dodao kako se mora više raditi na prevenciji.
“Zatražićemo da se segment sigurnosti i zaštite deminera poveća u narednom periodu. Minsko-eksplozivna sredstva zaostala iz rata i dalje predstavljaju veliku opasnost u BiH. Osim deminera koji su angažirani na njihovom uklanjanju, i dalje strada veliki broj građana”, naglasio je Orahovac.
U BH MAC-u kažu da svi demineri imaju status zaposlenih u organizacijama koje su akreditovane za deminiranje.
“U BiH je trenutno aktivno oko 30 akreditovanih organizacija koje zapošljavaju deminere”, precizira Goran Ždrale, službenik u Sektoru za operacije BH MAC-a.
Jedna od takvih organizacija je i NGO “Stop mines” iz Pala, čiji predsjednik Radosav Živković kaže da ih je potresla tragedija koja se prije nekoliko dana dogodila kod Maglaja.
“Znamo tog čovjeka i sve nam to teško pada. Znate kako, kad radite ovaj posao i kad bilo ko u bilo kojoj organizaciji u BiH nastrada – nije nam svejedno, niti može biti svejedno. Svih ovih godina ne mogu reći da smo se na takve događaje privikli, ali na određeni način to postaje sastavni dio ovog posla”, kazao je Živković.
Dodao je da postoje ljudi koji tragediju poput ove lakše prebrode, dok drugima teško pada.
“Svaki put nas potrese i svako od nas se zapita ko je, ne daj bože, sljedeći. Nažalost, rijetko koja godina prođe a da ne bude žrtava”, kazao je Živković.
Inače, sudeći po situaciji na terenu demineri u BiH imaće još mnogo godina posla na raščišćavanju minama zagađenih područja.
Ranije se procjenjivalo da bi kompletno deminiranje moglo biti završeno tek 2024. godine, ali je otežavajuća okolnost, koja deminerima nikako ne ide na ruku, to što smo proteklih mjeseci imali više slučajeva velikih poplava širom države, tokom kojih su vodene bujice “preselile” veliki broj mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava.
Nažalost, prošlu godinu obilježilo je sedam registrovanih nesreća u kojima je od mina stradalo 13 osoba, od čega su tri lica poginula, dok ih je 10 povrijeđeno. Od rata pa naovamo više od 1.700 osoba stradalo je od mina u BiH, od čega ih je oko 600 izgubilo život. N. NOVINE