Mijenjanje ličnog stava ne znači nedosljednost

December 19, 2020, 8:03 am

Svi smo bili u prilici da čujemo izjavu poput: “On je osoba sa stavom.” Ta izjava najčešće asocira na osobu koja jasno i glasno izražava svoja uvjerenja o drugim ljudima, pojavama, aktuelnim temema i situacijama.

Uzmimo za primjer zmiju. Za nju možemo vezati određene emocionalne reakcije: “Bojim se zmija.”, misli i vjerovanja: “Zmije su opasne.”, te postupke i vidljivo ponašanje: “Bježim kad ugledam zmiju.”

Stavovi se stiču iskustvom i učenjem. U našem primjeru, možemo razviti negativan stav prema zmijama, jer smo imali loše iskustvo sa zmijom, ili, pozitivan, zato što naš najbolji prijatelj drži zmije u terarijumu i ugodno nam je kada je hranimo zajedno. Na formiranje stavova utiče i grupa kojoj pojedinac pripada (nacija, porodica, vršnjačka grupa), jer svaka grupa ima svoj sistem vrijednosti koji prenosi na svoje članove, naglašava i javno ističe stavove koji su prihvatljivi. Ne treba zanemariti ni uticaj motiva i crta ličnosti na stavove (npr. autoritarne ličnosti sklonije su formiranju konzervativnijih socijalnih stavova, kao i osobe koje nisu otvorene za nova iskustva). Na osnovu navedenog, može se zaključiti da nije moguće govoriti o nekom univerzalnom “receptu” po kojem se formiraju stavovi.

Stavovi imaju različite adaptivne funkcije: omogućavaju pojedincu da dođe do željenog cilja ili da izbjegne neugodnost; pojedinac zadovoljava svoju potrebu da drugima u svojoj okolini priča o sebi i da ti drugi ljudi budu svjesni njegovih vrijednosti i osjećaja; omogućavaju brže i lakše snalaženje, ali i djelovanje u svijetu. Pozitivni stavovi prema sebi pomažu održavanju pozitivnog vlastitog imidža, tj. imaju zaštitnu funkciju, ali i služe za opravdavanje nekih naših postupaka.

Uobičajeno se pretpostavlja da stav određuje naše ponašanje, ali istraživanja pokazuju da to nije uvijek tačno i da odnos između stavova i ponašanja nije tako jednostavan. Npr. možemo smatrati da je važno prijaviti nasilje u porodici, ali ipak ga ne prijavimo nadležnim službama kad se desi. Pregledom postojećih istraživanja utvrđeno je da je povezanost stavova i ponašanja bila veća u onim istraživanjima u kojima je razina specifičnosti obje mjere bila slična. Npr. u istraživanju upotrebe kontracepcijskih pilula pokazano je da što je pitanje o korištenju kontracepcijskih pilula bilo specifičnije, to je taj stav omogućio bolje predviđanje stvarnog ponašanja žene.

Naš stav je zasigurno određena prizma kroz koju posmatramo svijet oko sebe, ali često griješimo, jer stvari ne vidimo onakve kakve one zaiste jesu, već onako kakvi smo mi i kako se osjećamo. Ako nekada odustanemo od uobičajenog načina na koji razmišljamo i funkcionišemo, promijenimo stav prema nekome ili nečemu, to ne znači da smo slabi, gubitnici ili kukavice, manje vrijedni ili nedosljedni, već da smo preuzeli odgovornost da nesklad u nama razriješimo na konstruktivan način.

(Belim Čatak, Nezavisne – Foto: Ilustracija)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *