Desanka Radić jedan je od najaktivnijih kulturnih radnika u maloj opštini Ljubinje, gdje svi tvrde da je napravila čudo, predvodeći ovdašnje kulturno-umjetničko društvo, iako po profesiji nije ni profesionalni igrač, ni menadžer, ni koreograf.
Ona je u stvari zaposlena u Srednjoškolskom centru “Svetozar Ćorović” u Ljubinju, ali ne kao nastavno, već kao pomoćno osoblje, ali je u dugogodišnjem radu sa članovima KUD “Ljubinje” pokazala veliko pedagoško znanje i umijeće, na način da animira omladinu ovoga gradića za članstvo u društvu u kome ona obavlja sve funkcije.
“Trudim se da budem ne samo pedagog, već svima njima da budem i majka i drugarica, naročito kada smo na putovanjima i kada o svima njima treba majčinski brinuti, ali i sestrinski savjetovati i tako radimo već 17 godina”, kaže Desanka.
O koreografijama, koje sama smišlja ili ih je naučila nekada kada je ona igrala folklor najprije u okviru školske sekcije, a kasnije u dubrovačkom čuvenom “Linđu”, Desa, kako je zovu, ne govori mnogo, već objašnjava da se malo konsultuje sa drugim kolegama, profesionalcima, malo se edukuje preko interneta, a malo uči i od same djece.
Najprije je znanje prenosila na svoju djecu, a onda su njeni mališani okupili svoje drugare, pa je malena Desina družina od 12 članova prerasla u pravo kulturno-umjetničko društvo kroz koje je u Ljubinju prošlo više od 500 djece.
Ne govori ni o tome da se teškom mukom, ponovo najviše zahvaljujuću njoj, društvo snalazi za narodne nošnje, koje sami članovi održavaju, ušivaju, dovezu i dokrpe ono što treba, ne govori ni o skromnim materijalnim mogućnostima, jer im lokalna zajednica pomaže koliko može, ali je to skromno.
“Sreća je što radim u školi, pa sam svakodnevno sa djecom, sa njima se družim, u njima prepoznajem talente, samo mi žao bude kada većina njih ode iz Ljubinja na školovanje nakon srednje škole i napuštaju Društvo, ali sam sa druge strane srećna kada znam da su se tamo negdje lijepo snašli, a još srećnija budem kada čujem da su i tamo nastavili sa folklorom i etno-pjevanjem”, kaže Desanka za “Nezavisne”.
Uz pomoć lokalnih vlasti, kao i roditelja djece koja su u KUD “Ljubinje”, oni umijeće uspijevaju pokazati na gostovanjima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, jer za dalje destinacije nemaju novca, kao ni za proširenje Društva, u kome je zasad stotinak članova, jer gospođa Desa ne može da radi sa većim brojem.
Ponosni na zlatnu statuu Dučića
Kulturno-umjetničko društvo “Ljubinje” među svojim brojnim nastupima i priznanjima izdvaja nedavno održano “Veče folklora pored Trebišnjice” u Trebinju, gdje je, među 900 učesnika iz BiH, Srbije i Crne Gore, njihova Ženska pjevačka grupa osvojila prvu nagradu i zlatnu statuu Jovana Dučića.
“Osim igre i hercegovačkih koreografija, trudimo se i da od zaborava otrgnemo naše etno-pojanje, a ova nagrada u Trebinju, gdje su ocjene davali pravi stručnjaci iz ove oblasti, za nas je potvrda da radimo pravu stvar”, kaže Desanka Radić.
Nezavisne novine