Snažno nevrijeme zahvatilo je u srijedu uveče otvoreno more sjevernog i dijela srednjeg Jadrana, a došlo je do potencijalno opasne pojave – meteocunamija.
Nakon pojave meteocunamija u Starom Gradu na Hvaru, more se prvo izlilo na rivu, a zatim naglo povuklo, zbog čega su turisti bježali.
Riječ je o dugim morskim talasima nalik cunamiju koji ne nastaju usljed zemljotresa, već zbog naglih atmosferskih promjena.
Iako su ovakvi događaji rijetki, istočna obala Jadrana ubraja se među područja u svijetu koja su im posebno izložena. Upravo je u Hrvatskoj zabilježen jedan od najsnažnijih meteocunamija ikada registrovanih, piše N1.
Rijetki, ali opasni talasi
Meteorološki cunamiji, odnosno meteocunamiji, rijetki su, ali opasni dugi morski talasi koji imaju iste frekvencije i prostorne razmjere kao cunamiji izazvani zemljotresima.
Za razliku od njih, meteocunamiji nisu povezani sa zemljotresima, vulkanskim erupcijama ili podmorskim klizištima, već nastaju usljed atmosferskih uticaja poput naglih promjena vazdušnog pritiska, atmosferskih gravitacionih talasa, prolaska frontova, olujnih udara i sličnih pojava, navodi Institut za okeanografiju i ribarstvo.
Atmosferski procesi koji ih pokreću najčešće su relativno slabi, a stvaranje izraženih talasa u moru zavisi od rezonantnog prenosa energije iz atmosfere u more. Pri tome važnu ulogu imaju dvije vrste rezonancije – Proudmanova rezonancija i rezonancija luke.
Proudmanova rezonancija nastaje kada se brzina atmosferskog poremećaja podudara s brzinom dugih morskih talasa, dok rezonancija luke nastaje kada se frekvencija dolaznih dugih talasa podudari s frekvencijom vlastitih oscilacija (seša) u pogođenoj luci.
Kako nastaje meteotsunami?
Na prikazu procesa nastanka meteocunamija vidi se da brojni atmosferski gravitacioni talasi nastaju na granici nestabilnog i stabilnog sloja atmosfere, na područjima s izraženim smicanjem vjetra.
Promjene vazdušnog pritiska na površini, koje predstavljaju manifestaciju tih gravitacionih talasa, stvaraju duge morske talase koji se mogu dodatno pojačati kroz nekoliko procesa:
- Proudmanovom rezonancijom, zbog podudaranja brzine dugih morskih talasa i atmosferskog gravitacionog talasa;
- pojačanjem na kontinentalnom plićaku (shoaling);
- rezonancijom luke, kada se frekvencija dolaznih dugih talasa podudari s vlastitim frekvencijama luke.
Dolazni morski talasi mogu se tako pojačati i više od stotinu puta prije nego što kao razorni meteocunami udare u obalu.
Gdje se pojavljuju meteocunamiji?
Razorni meteocunamiji zabilježeni su u Japanu, Španiji, na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi, u Kini, na istočnoj obali SAD-a i na brojnim drugim lokacijama.
Istočna obala Jadrana jedno je od područja u svijetu posebno ugroženih meteorološkim cunamijima.
Štaviše, najjači zabilježeni događaj na Jadranu – velika poplava u Veloj Luci 21. juna 1978. godine – vjerovatno je i najjači poznati meteocunami na svijetu.
Tada su se iznenada pojavili talasi nalik cunamiju, visoki do šest metara (od doline do vrha talasa) i s periodom od oko 20 minuta. Posljedice su bile jedna od najvećih prirodnih pomorskih katastrofa u novijoj hrvatskoj istoriji.
Procijenjena šteta iznosila je sedam miliona američkih dolara, što je tada činilo četvrtinu godišnjeg prihoda cijelog ostrva Korčule.
Osim velike poplave u Veloj Luci, u Jadranskom moru zabilježen je niz drugih meteocunamija – od onih sačuvanih samo u lokalnim predanjima do događaja koji su detaljno naučno istraženi.
Nezavisne.com (Foto: Screenshot)