U nedjelju će biti 75 godina otkako su savezničke snage prekinule nacističku opsadu drugog najvećeg ruskog grada, današnjeg Sankt Peterburga, ranije poznatog kao Lenjingrad.
– Jeli su ništa – prisjeća se Marina Kulagina priče svoje majke koja je preživjela 900 dana opsade Lenjingrada.
Njena majka Valentina Grigorjeva jedina je od osmoro braće i sestara preživjela opsadu. Ostali su umrli od gladi u opkoljenom gradu.
Natalija Hantunceva, kojoj je danas 86 godina, ima sličnu priču. Bila je djevojčica kada su nacisti i finski vojnici okružili njen rodni grad. Otac joj je podlegao gladi nakon šest mjeseci opsade.
– On je radio na univerzitetu i dobijao je dodatne porcije, ali sve je nosio majci i meni. Još uvijek se osjećam krivom zbog toga – priča Hantuceva.
Kako je ona ispričala, najveća opasnost je bila glad.
– Bombardovanje, granatiranje, bilo je to strašno, ali nikada ništa nije toliko zaprijetilo mojoj porodici kao glad – rekla je ona.
Namirnice su se u grad dostavljale vazdušnim putem i zimi preko smrznutog jezera Ladoge. Taj put, koji se koristio i za evakuaciju civila, zvali su “putem života”.
– Gladovanje je užasno – rekla je Kulagina.
Prema njenim riječima, nakon opsade “u gradu gotovo da nije bilo kućnih ljubimaca.”
Ivan Kurila, profesor istorije na sanktpeterburškom univerzitetu, opsadu je opisao kao “jednu od najvećih tragedija čovječanstva u prošlom vijeku”.
– Ljudi su umirali od gladi i bilo je groznih priča o jedenju tijela i kanibalizmu – rekao je on.
Više od pola miliona civila umrlo je tokom dvoipolgodišnje opsade grada, bivše carske prestonice.
– Svi su vjerovali u pobjedu. Svi su se odbili predati – kaže Kulagina.
Sovjetski Savez je u Drugom svjetskom ratu izgubio više od 20 miliona stanovnika. Pobjeda 1945. trajan je izvor nacionalnog ponosa.
U postsovjetskoj Rusiji ta pobjeda služi kao ideologija ujedinjenja, kaže istoričar Aleksandar Latjšev. Političari se često pozivaju na nju kada govore o savremenim problemima.
Oni kažu da su “naši bake i djede pobijedili u ratu, pa i vi izdržite malo”, tumači Latjšev.
Ratne strahote se u nekoj mjeri ublažavaju, rekao je.
– Rasprave o stvarnom broju žrtava, cijeni rata i ulozi nacističkih saradnika i dalje su tabu kako se veterani ne bi uznemirili – rekao je on.
I Kurila se ponosi ratnom pobjedom.
– Naši su preci bili na ispravnoj strani najkrvavijeg rata u ljudskoj istoriji. Mnogo je talentovanih ljudi stradalo. Moja zemlja bi izgledala znatno drugačije da su takvi ljudi proživjeli svoj život. To me iz tog rata najviše žalosti – rekao je Kurila.
(Index.hr)