Moglo bi se reći da nas je Bog kaznio, jer otkad je Kain ubio svog brata pastira, ostao je samo on da koristi i ograđuje svoju zemlju, svoja imanja. I mi smo svi njegova djeca. I pošto se svi hrane na njegovoj zemlji, svi ovise o njemu i njegovoj volji. Prema tome, i žene i djeca i životinje imaju njega za poglavara.
Ali, za savjest, za kapacitet samoodlučivanja, zbog kojeg smo izgnani iz rajske bašte, vrijeme je da se oslobodimo tog pretka ubice i da se izborimo za moć duha koji će nas osloboditi tog jarma i dati tu istu slobodu svim bližnjima. Naravno, to nije lako, ali svaki skok u evoluciji traži malu žrtvu, a mi smo sad dovoljno produhovljeni da tu žrtvu, za bolji kvalitet života možemo da podnesemo.
Evo jednog kratkog razgovora u toku jedne večere na temu ljubomore.
“… I ti, Dragana, kažeš da nisi ljubomorna?”
“Ako je u pitanju moj dečko, moj partner, onda nisam ljubomorna sve dok među nama postoje dobri odnosi, dobra komunikacija i dijalog, onog momenta kad se tu nešto počne kvariti, vjerovatno bih tražila razloge za to.”
Ali, Mišo insistira: “Kakvi bi to mogli biti razlozi kad bi ti i po čemu pomislila da se nešto ‘klima’?”
“Pa, jedna pametna i zaljubljena žena ima razvijena čula, tako da je dovoljno da on odgovori drugačijim glasom na telefon, da dođe sa drugačijim pogledom kući i da se drugačije okreće u krevetu… Sve su to elementi za dobar odnos, jer ako on to objasni kao period teškog rada ili neke dileme koja ga mori, onda žena može da mu pomogne i da zajedno pređu neke životne prepreke; ali, ako ta njegova priča ostavi neke rupe koje on nije znao ili mogao popuniti, onda će osjećaj nelagode da se uvuče u tijelo, a oči će početi da traže ono što je falilo u njegovoj priči.”
“I šta će biti ako ona otkrije da su ‘rupe’ postale radi neke druge veze?”
“Pa, u svakom slučaju tu više nije riječ o ljubomori, to je pokazatelj da je veza koja je do juče bila zajednica jednog para sada trokut i tu neko izvlači deblji kraj”, odgovara Dragana.
“I zavisno od karaktera žene, može ili da proba da nametne svoje prisustvo, ma šta on mislio i radio, može da ode i da se ne okrene ili, kao što bi zdrava i zrela ljubav sugerisala, može da mu kaže: ‘Ma koliko te ja voljela, ako si sretan sa drugom, onda je vrijeme da ti ideš i slijediš ono u što vjeruješ da te čini sretnim’.”
Kad je Dragana završila svoju misao, u razgovor se uključi Jelena i bahato joj se naruga: “Ti zaista hoćeš da nas ubijediš da bi ti bila u stanju da to kažeš čovjeku kojeg voliš?! To nema veze s ljubavlju, niko ko voli ne dopušta da ga partner napusti”.
Neočekivan odgovor natjerao je na razmišljanje sve prisutne: “Ja sam baš to nedavno uradila, rekla sam čovjeku kojeg volim: ‘Ako misliš da si u Danici našao ženu svog života, onda mi reci i ja ću otići bez da te krivim, jer možda se to moglo desiti meni! Ali, eto, desilo se tebi i sad je na tebi da odlučiš je li to Danica, Dragana ili neko koga još čekaš, a što dokazuje da ni ja ni ona nismo uspjele da te uvjerimo u ljubav”.
Opet Jelena, koja se osjeća kao vodeći, liberalni i intelektualni član te večeri, i izaziva Draganu na duel, uvjerena da će pridobiti pdršku Miše i drugih muških članova:”Onda ti nikad nisi bila zaljubljena i ne znaš šta je ljubav”.
Dragana odgovori sasvim smireno: “Šta ti, Jelena, misliš, da li majka voli svoje dijete kad mu pomaže da ode od nje i da se osamostali, ili je za tebe prava ljubav kada majka zbog svojih strahova zadržava svoje dijete u svom krilu? Znaš li ti uopšte koliko je jak bol zog rastanka – ona je svjesna da će to dijete ostati njena ljubav zauvijek i možeš li zamisliti onda koliko je velika ta ljubav kad žrtvuje sebe za nekoga koga voli, samo da on nađe svoj put?”
Navela sam majčinu ljubav, kao jednu od najjačih u ljudskim odnosima, koja predstavlja najteži životni ispit. Ljubomora ili…
Ljubav ne može biti opsesija nekim zato što ga ja volim, ili zato što to mene čini sretnom. Ljubav se izražava samo kad su obje osobe istovremeno ubijeđene da je njihovo pravo mjesto tu: biti zajedno. Onog momenta kada jedno ne prilazi ljubavnom aktu s istom željom, već počne da se udaljava, onda tog mometa kad postaneš svjestan da si sam, dok su dva tijela zajedno, vrijeme je da se suočiš s istinom – to je činjenica, to nije ljubomora. Tada izlazi na površinu karakter, onaj koji priča o ljubavi, iz kojeg u stvari govori ljubomora, taj će da zavede, na bilo koji način, da obmane svog “dragog” da ga zadrži, da se gordi i ubijedi da je sačuvao ljubav, a neće vam priznati svoju tajnu: osakatio je dvije osobe.
(Nada Starčević-Sabbadini,
Nezavisne novine)