Godišnja nagrada Udruženja književnika Republike Srpske (UK RS) za 2025. godinu ravnopravno je podijeljena između dvije knjige, zbirke pjesama Slobodana Ristovića “Zavičajna vrana”, objavljena u izdanju UK RS, i romana Dragana Tepavčevića “Pjevač”, objavljenog u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Novo Sarajevo.
Da su obje knjige, svaka u žanru kojem pripada, dosegle izuzetan umjetnički nivo, jednoglasno je odlučio žiri UK RS, koji je radio u sastavu: Sanja Macura, Sanja Savić Milosavljević i Zlatko Jurić. Oni su odluku donijeli, kako je rečeno, nakon pažljivog razmatranja 29 knjiga prispjelih na konkurs.
“‘Zavičajna vrana’ je dvadeset četvrta pjesnička zbirka Slobodana Ristovića. U njoj se na najbolji mogući način susreću, ukrštaju i nadograđuju oni elementi njegove spisateljske poetike koji su do sada već bili prepoznati i koji ga izdvajaju unutar srpske pjesničke scene. Slobodan Ristović je pjesnik koji piše gonjen unutrašnjom magmom riječi i misli koje traže svoj put ka svijetu. Iz tog prebogatog pjesničkog jezgra, kao svici izlijeću gotovo zaboravljene riječi koje odavno niko nije pleo u umjetničke pjesme, noseći u sebi sliku svijeta koji polako nestaje”, stoji na početku obrazloženja žirija UK RS.
Bez kalupljenja u unaprijed propisane stalne oblike pjesme, strofe ili stiha, dodaje žiri, šezdesetak pjesama postalo je udobno ruho mnoštvu lirskih slika od kojih je svaka na razmeđi između kukanja i pjevanja.
“Spremne su ove pjesme ‘za juriš i pogibiju’, slivene kao med u saću (Kvaka se na med oseća/ Doleteće pčele/ Da guji oči oćerpiče), u njima zajedno ‘Izlaze sunce i leb’ dok ‘Takvom rukom laste otvaraju jaje/ da tić izađe’, a ‘pupčane baglame’ u vratima škripe jer ‘Može se desiti magla u nebesima/ Pa da duša zaluta’. Nove slike, do sada neviđene metonimije i metafore, u kojima se nebesa ‘kupusaju/ Obrasla u trn i kupinu’, majka istovremeno moli Boga i ‘Tepa mu/ Kao da ga je rodila’, jer svi su joj već otišli kod njega, pa ‘Šta će joj raj pun jaganjaca/ Ako iza tog kotara nema nikoga’, dok je maslina kćer Božja”, obrazlaže žiri UK RS.
U obrazloženju se dodaje da iz svakog stiha Ristovićeve zbirke isijava čovjekoljublje, žamori praštanje, rosi začuđenost pred jednostavnošću života čija tegobnost kap rose slije u suzu koja teče iz očiju u koje se pretoče bol i ljepota ove poezije.
“I kada zamjera životu, ljudima, a naoko i Bogu, ovaj pjesnik uzvikuje ‘Pjevaj/ Neka ti je grlo ko bunar’, istovremeno zagledan u ‘crne suze’ kojima ‘plače iznutra’ jer je ‘Dan izgubio nadu/ Da će osvanuti’. Njegova slika ženske ljepote kao da se ispilila iz srca najboljeg narodnog pjesnika davnih vremena, a umivena je mirisnim sapunom koji se osjeti tek kada se pjesmi priđe tik uz obraz”, navodi žiri.
Članovi žirija ističu da je “Zavičajna vrana” odsjaj pjesnikove duboke i iskrene ljubavi prema jeziku, nastala iz toplog dodira njegovih dlanova s riječima što mu iz sjećanja i duše izviru kao klice u nabujalom uzoranom polju koje puči pod naletom klijanja života.
Žiri za drugu ravnopravno nagrađenu knjigu kaže da u koricama romana “Pjevač” Dragan Tepavčević prepliće i sučeljava teme odrastanja, rata i egzila.
“Unutar njih, ruše se i zidaju priče o prijateljstvu, muzici, ljubavi, porodici, o gubicima i bolu, te (ne)mogućnosti bijega od samoga sebe i svojih korijena. Roman je prepun imagoloških mini-studija mentaliteta različitih naroda, slika dijalekata jednog istog mentaliteta, te izuzetnog psihološkog profilisanja likova. Roman je ispripovijedan ispovjednim tonom, gotovo potpuno u prvom licu jednine, uz povremeno obraćanje nevidljivom slušaocu u drugom licu jednine”, saopštava žiri.
U romanu, kako saopštava žiri u nastavku, pratimo život Slavoljuba iz Hrasnice kod Sarajeva, kojeg od najranijeg djetinjstva karakteriše izuzetan sluh, uz koji ima i zavidan glas, kao i opsesivnu želju da bude pjevač, “ali ne obični, prosječni i lokalni, nego neko za čije ime i glas se zna i kojeg prepoznaju na ulici” koja traje od “bešike”.
“Slavoljub svoj život pripovijeda slušaocu koji je ‘novinar i naširoko priznat pisac’ (o slušaocu ne saznajemo ništa drugo niti se on oglašava) i zato mu se i ispovijeda, želeći da tako sačuva priču o sebi. U romanu se ukrštaju dva hronotopa, jedan koji prati predratni period do 1992. godine i rat do 1995. godine u Sarajevu i njegovoj okolini, i drugi koji prati Slavoljubov poslijeratni život u Australiji. Zaokret između ta dva hronotopa je i tačka najintenzivnijeg preloma u liku-naratoru”, ističe žiri.
Žiri dodaje da su vremenski odsječci ispremetani, pa čitalac ima utisak da se pred njim naizmjenično otvaraju vrata kroz koja ulazi u potpuno različite svjetove.
“Australijska vrata uvode ga u život došljaka koji nosi u duši ratne ožiljke i koji, dok od nove države prima socijalnu pomoć, istovremeno pjeva na zabavama svojih zemljaka. Put do dobijanja i zadržavanja tog ‘socijalnog’ prihoda vodi preko psihijatra, Čarlsa Kuka, koji je veza s narativnim ekskurzijama tokom sesija u kojima se prepliće ono što Slavoljub govori s onim što zaista misli. Tako čitalački iz psihijatrijske ordinacije prolazimo kroz vrata Slavoljubove prošlosti, odrastanja, ranog gubitka majke, života s ocem, školovanja, upoznavanja prvo sa Sabrijom, a onda i sa Azrom. Kako muzički i prijateljski duet prerasta u muzički trio, tako i prijateljstvo dva mladića ulazi u iskušenja”, navodi žiri UK RS u obrazloženju.
Dok dani poprimaju miris rata koji će tek doći, kako žiri kaže, mladost ište svoje.
“Tepavčević širokim potezima pokazuje zašto je dobar pisac. Sliku lica i naličja Sarajeva daje kroz vizuru priprema i održavanja 14. Zimskih olimpijskih igara. Kroz priču o prijateljsko-ljubavnom trouglu miješane nacionalne pripadnosti, prikazuje i muško-ženske odnose, i iskušenja za prijateljstva, i uticaj koji promjene na društveno-političkoj sceni imaju na običnog čovjeka i njegov život. Tako makro plan postaje samo dekor za mikro plan ličnog. Snaga i kvalitet Tepavčevićevog pera posebno se vide u slikama rata, u scenama u kojima susreti sa bivšim poznanicima i prijateljima doslovno znače život ili smrt”, obrazložio je žiri UK RS. Draganu Tepavčeviću, podvukao je žiri, vjerujemo dok u dahu čitamo stranice ovoga romana.
“Žudnja za pjesmom i želja za snimanjem kasete, nešto tako suštinski mirnodopsko, Slavoljuba može da košta života, jer mu je najveći grijeh to što je snimio jednu stranu kasete i što te pjesme pušta SRNA, iz muslimanske perspektive protivnička medijska kuća. Ostvarenje najveće želje i konačno dostignuti epitet ‘pjevač’ za njega otvaraju vrata pravo u pakao. Godinama kasnije, na psihologovo pitanje: ‘Zašto onda pjevate ako vam je neprijatno?’, Slavoljub odgovara: ‘Zato što volim i što moram. Pjesma je sav moj život.’ Poseban sloj ovoga romana pripada slici egzila, izbjeglištva, odlaska u prekookeansku zemlju koja treba da prihvati nevoljnike i pruži im novi dom”, navedeno je, između ostalog, u obrazloženju žirija UK RS, koji je na kraju iskoristio priliku da Udruženju književnika čestita na dvije dobre dobitničke knjige i na kvalitetnim naslovima koji su se našli u širem, a posebno u užem izboru ovogodišnjeg konkursa. U najužem izboru za Godišnju nagradu UK RS našle su se i knjige Đorđa Brujića “Glinska srijeda”, Nenada Milkića “Pogrom, knjiga treća – Oganj” i Saše Kneževića “Od pjevača ka pjesniku i natrag”.
Nezavisne.com (Foto: arhiva)