Javnost u Republici Srpskoj i regionu šokirana je dokumentarnim filmom „Gdje je Sara“, koji je prije dva dana objavio Centar za istraživačko novinarstvo. Film govori o nestaloj banjalučkoj bebi Sari, bebi koja je, na UKC RS rođena živa, ali je nakon dva dana pod misterioznim okolnostima umrla. Sahranjena je bez znanja roditelja, a nakon što su odlučili da potraže grob, ne nalaze njene kosti. Priča je uzdrmala cijelu regiju, koji traže odgovornost svih u ovom slučaju.
Sara – beba koje nema. Rođena jednog septembra. Sahranjena dva dana nakon. Ekshumacija grobnog mjesta – umjesto kostiju male Sare – isječena flaša koka-kole sa medicinskom rukavicom. Čije su kosti ukopane kao njene?Osjećaj nemoći roditelja Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina. Istražuju, ali sva vrata se zatvaraju.
Aleksandra je u osmom mjesecu trudnoće rodila djevojčicu Saru u UKC Republike Srpske, za koju su doktori i sestre rekli da je živa. Dva dana nakon toga saopštavaju da je umrla. Djevojčicu su navodno sahranili i to bez pitanja roditelja. Od tada kreće potraga roditelja za njenim posmrtnim ostacima. Nema je ni žive, ni mrtve. Nakon što je ugledao svjetlost dana, film „Gdje je Sara“ doveo je i do poteza Tužilaštva, koje je formiralo predmet u ovom, ali i u slučaju Nataše Stijak, za liju bebu se takođe ispostavilo da nije sahranjena tamo gdje je rečeno.
„Povodom informacija objavljenih dana 1. aprila 2024.godine, u dokumentarnom filmu – Gdje je Sara?, na portalu Centra za istraživačko novinarstvo, ovo Tužilaštvo je formiralo predmet po službenoj dužnosti u vezi sa radnjama obavljenim nakon smrti novorođenčeta Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina i novorođenčeta Nataše Stijak, radi provjere iznesenih navoda, prikupljanja svih potrebnih informacija i obavještenja i utvrđivanja svih okolnosti“, navode iz Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka.
Odluka Tužilaštva, bila je, kaže advokat Sarinih roditelja logičan slijed. Međutim, sve dok se posmrtni ostaci ne pronađu, imaju pravo da sumnjaju da li su njihove bebe preminule ili ukradene.
“Ovdje je neko, jednostavno učinio ono što je najstrašnije – uklonio je ljudska bića. Ovo su nestala ljudska bića i to je strašno. Pojavio se jako veliki broj ljudi i ovo je sada ozbiljan društveni problem, ovo više nije pojedinačni slučaj, jer dva grobna mjesta su otkopana, a ni u jednom nisu pronađeni posmrtni ostaci pokojne Sare. Nisu pronađeni osatci ni drugog djeteta. Tu se nalaze nečiji posmrtni ostaci, ne zna se čiji. Tražili smo jedno dijete, a došli smo do četiti”, kaže za TV “K3” advokat Dragan Tolimir.
Ovaj slučaj otvorio je kaže, „pandorinu kutiju“. Pitanje svih pitanje jeste – koliko je ovakvih slučajeva?
“Ako se ispostavi da u još nekoj grobnici nije dijete roditelja za koje oni misle da je tu, šta onda “!? Dolazi se do jednog zaključka koji je stravičan i da se tu dešavalo nešto, budi Bog sa nama”, dodaje Tolimir.
Nakon što su hiljade i hiljade ljudi pogledali ovaj šokantan dokumentarac, reakcije jednako šokantne. Traže odgovornost. Iz UKC-a, međutim, smatraju da je prikazani film, bar što se tiče ove ustanove, napravljen tendeciozno.
„Mnoge veoma važne činjenice su izostavljene u samom filmu, da li namjerno ili slučajno ostaje pitanje. Sa sigurnošću možemo da kažemo da su ispoštovani svi medicinski protokoli u liječenju trudnice i novorođenčeta i zakonska regulativa na osnovu koje je urađena obdukcija, za što postoji medicinska dokumentacija koja je na raspolaganju nadležnim institucijama“, dodaje se u saopštenju UKC-a Republike Srrpske.
Za dalju odgovornost, u UKC-u pozvali su se na Gradsko groblje Banjaluka. A upravo Gradsko groblje Banjaluka zajedno sa Gradskom upravom, stoje na raspolaganju roditeljima male Sare, kaže gradonačelnik Draško Stanivuković.
“Sve dokumente i sve papire do kojih možemo doći, i koje postoje u evidenciji stavićemo ovog trena na maksimalno raspolaganje. Razgovarao sam sa svojim savjetnicima iz različitih oblasti da kontaktiraju porodicu i da sve što se očekuje od nas, i više od toga, biće maksimalno dostupno”, kaže Stanivuković, dodajući da Grad u ovom slučaju pristupa veoma oprezno.
„Gdje je Sara“, gotovo filmska priča, ali nažalost iz stvarnog života ovih ljudi. Saru njeni roditelji nisu ni oplakali, sahranili, ne znaju ni da li, negdje, tamo dobro i da li lijepo živi. Bijesni i razočarani i danas. Muk i tišina. I dalje traže odgovore.
Izvor: TV K3
Foto: TV K3 i
film “Gdje je Sara”/Centar za istraživačko novinarstvo