- novembra 1989. je na Glavnoj skupštini Ujedinjenih nacija usvojena Konvencija o pravima djeteta koja sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (tj. koja ju je potpisala i ratifikovala) mora garantovatisvakom djetetu.
U Konvenciji se govori, prije svega, o obavezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obavezama brojnih društvenih činilaca u vezi zaštite djeteta.
To je prvi dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi kojoj je potrebna posebna zaštita. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obavezuje stranke na pridržavanje njenih odredbi i uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratifikovale.
Danas je pravi dan da se podsjetimo 10 dječijih zapovijesti:
- Moje ruke su male: ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacam loptu.
- Moje su noge kratke: usporite kako bih vas mogao stići.
- Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da otkrijem svijet. Nemojte me… sputavati.
- Kućni posao neće pobjeći. Ja neću još dugo biti malen – nađite vremena za igru sa mnom. …
- Ja sam vaš poseban dar, tako sa mnom i postupajte.
- Trebam vašu podršku dok rastem. Nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. Zapamtite – možete prigovarati mojim postupcima, a da ne prigovarate meni.
- Pružite mi slobodu samostalnog odlučivanja. Dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih grešaka. Tako ću jednog dana biti sposoban da donosim pravilne odluke.
- Nemojte se bojati otići bez mene na vikend. Potreban vam je odmor od mene, a i meni od vas. To je takođe odličan način da mi pokažete kako ste međusobno važni jedno drugom.
- Znam da je to teško, ali nemojte da me uporedjujete s mojom braćom i sestrama ili s drugom djecom.
- Nemojte raditi stvari umjesto mene. Tada osjećam da način na koji ja to radim nije dovoljno dobar i i da vas razočarava…