Nova godina nije obilježavana u Srbiji do dvadesetih godina prošlog vijeka, u srpskim seoskim sredinama slavio se Mali Božić. Srpska Pravoslavna crkva ovaj praznik proslavlja 14. januara po julijanskom kalendaru, a istog dana je i slava Svetog Vasilija velikog. Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji, ali i sujevjerja.
Prvog januara po starom kalendaru, a 14. po novom, praznuje se Mali Božić i Srpska Nova godina.
Zašto je dobro uzeti kašiku meda?
Na današnji dan vjeruje se da treba uzeti kašiku meda, što se dovodi u vezu sa životom i djelom Svetog Vasilija.
Sveti Vasilije je rođen u vreme cara Konstantina. Još kao nekršten učio je 15 godina u Atini filozofiju retoriku i astronomiju.
Krstio se na rijeci Jordan zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio je episkop Kesarije Kapadokijske blizu 10 godina, a završio svoj zemaljski život sa 50 godina.
Bio je veliki pobornik pravoslavlja, moralno čist i izuzetno revnosan, bogoslovski um, ustrojitelj i stub svete crkve.
U crkvenoj službi naziva se “pčelom crkve Hristove”, koja nosi med vjernicima i žaokom svojom bode jeretike. Zato, na današnji dan valja uzeti kašiku meda.
Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan. Kada je za kalendarski početak nove godine uzet 1. januar, tada je Mali Božić počeo da se slavi kao Srpska Nova godina.
Paljenje vatre na raskršćima
Srpska Nova godina ili Mali Božić imali su različit značaj u pojedinim porodicama ili sredinama.
U seoskim sredinama su se ponavljali određeni Božićni običaji, mada, u poređenju sa literaturom vezanom za starije periode, u znatno redukovanom obimu.
Čuvao se ugarak iz badnjaka, od Božića do Malog Božića, da bi se obezbedila plodnost i berićetnost u zajednici.
U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja sunčeve svetlosti i toplote.
Mješenje kolača “vasilice”
Najupečatljiviji dio proslave je mješenje kolača – vasilica. U većini porodica se pravi slično kao česnica, sa tankim korama, samo bez oraha, sa medom i mašću.
U nekim porodicama je pripremano više kolača kao vasilica: sa više vrsta voća i povrća. Mješana je od mekog beskvasnog testa, koje se potom presavija: sa suvim grožđem, bundevom, orasima.
Odozgo je prije pečenja utiskivan pečat sa krstom. Vasilica se pravila ujutro, a služila se uz ručak.
Sječena je, nije lomljena kao česnica. Uzimali su je po želji, ko je kojim htio da se posluži, bez nekih posebnih pravila.
Ima miesta u Srbiji u kojima se mijese i krofne u koje se stavlja novčić, baš kao u božićnu česnicu, a ko ga pronađe imaće sreće narednih 12 meseci.
“Bježi vruća, gonite studena!”
Na Mali Božić ujutro običaj je bio u nekim selima da domaćica uzme snijeg i, utrčavši u sobu, baci ga na djecu vičući: “Beži vruća, gonite studena!”.
Vjeruje se da se time štite djeca od temperature ili groznice. Poslije ovoga djeca bi skidala sa sebe odijela i prebacivala ih preko grana šljiva ili jabuka, kako bi se “očistila od vaši”.
Dolazak položajnika
Na ovaj dan dolazi i polaznik ili položajnik, a u nekim selima domaćica mu jednom pređom veže tjeme i donju vilicu, a drugim čelo i zatiljak, da zveijri ne bi napale stoku.
U nekim krajevima sutra se pažljivo gleda u nebo i posmatra vrijeme. Ako na 14. januar padne snijeg ili bude oblačno, čeka nas rodna godina. Suvo vrijeme, vjeruje se, donosi i sušnu godinu pred nama.
Gatanje devojaka
Novu godinu valja dočekati budan, pa su u ovom bdijenju mnoge devojke gatale da li će se te godine i za koga udati.
Među ovim gatkama je posebno zanimljivo gatanje devojaka u Bosni – prije svanuća su, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmjerena od kuće – znak je da će se udati.
(RTS)