Prijedor je obilježio 34 godine od odbrane u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i 84 godine od oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu.
Služen je parastos, položeni su vijenci i prislužene svijeće za poginule borce.
Nakon toga, ulicama grada do centralnog spomen-obilježja “Za krst časni”, održan je svečani defile.
Ubrzo nakon što je došao sa slavonskog ratišta, u svom Prijedoru 30. maja 1992. godine, ranjen je, tada dvadesetsedmogodišnji, Željko Goronja. Sa saborcima bio je svjedok napada muslimansko-hrvatskih snaga i ubistava srpskih vojnika.
Na mjestu gdje su napadnuti, ubijeni su vojnici Neđo Katić i Vukašin Ritan. Sa Željkom, tu su teško ranjena i četiri vojnika.
Trideseti maj ‘92. jedan je od datuma koji svjedoči da su u Prijedoru prvo napadnuti Srbi. S obzirom na to da mnogi pokušavaju da vrše reviziju istorije, ovo je dan koji moramo pamtiti.
– Branili smo se i odbranili zahvaljujući pripadnicima Vojske Republike Srpske, svakako našoj policiji. Nažalost to smo platili skupom cijenom, životima koji su uklesani za nas i onima koji su zaslužni zašto danas imamo slobodu, mir – rekao je Slobodan Јavor gradonačelnik Prijedora.
– Ovo je važno zbog toga što se stalno falsifikuje istorija, međutim to je nemoguće uraditi zbog toga što ćemo mi nastaviti da se sjećamo porodica poginulih i ovih ljudi koji su na ovom spomeniku uklesani, ne samo u mermeru nego i u našem srcu – istakao je Željko Budimir, ministar unutrašnjih poslova Srpske.
Major Zoran Karlica komandovao je Izviđačko-diverzantskom četom, koja je bila ključna u odbrani grada. U borbama je teško ranjen, a nakon nekoliko dana, preminuo je. Hrabrih 15 boraca dalo je život za odbranu Prijedora, a 27 ih je ranjeno.