Viši privredni sud u Banjaluci uvažio je žalbu grada Banjaluka u vezi sa sporom nad vlasništvom velike zemljišne parcele veličine 60 hektara, koju je koristila Poljoprivredna škola u Banjaluci, i predmet vratio na ponovni postupak.
Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke, kaže da je grad kroz ovaj postupak uspio da dokaže ispravnost svojih tvrdnji o upisu zemljišta na grad.
“Poništena je prethodno nepovoljna presuda nižeg suda i sad očekujemo da po instrukciji Višeg privrednog suda dobijemo konačnu presudu u svoju korist”, rekao je Radojičić za “Nezavisne”.
On je istakao da je ovo samo jedan od nekoliko predmeta koji se vode zbog gradskog zemljišta. Iako, kako ističe, u bh. pravnom sistemu ne postoji princip presedana koji bi omogućio da jedna presuda automatski važi za sve ostale predmete s istim činjeničnim stanjem, ova presuda će se moći koristiti u ostalim predmetima, kako bi se ostvario sličan ishod.
U ovom komplikovanom slučaju, koji traje više od deset godina i u okviru kojeg je vođeno više predmeta, suština je da je zemljište Poljoprivredne škole u bivšoj Jugoslaviji kao opštenarodna imovina bilo dato na upravljanje Poljoprivrednoj školi, a da je nakon prestanka postojanja Jugoslavije kroz nekoliko zakona pokušano da se pravo korištenja zamijeni pravom raspolaganja u korist Poljoprivredne škole.
Naime, sporno zemljište je 2009. godine stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima uknjiženo kao pravo raspolaganja Poljoprivrednoj školi, a onda je traženo pretvaranje u svojinu korištenjem odredaba Zakona o građevinskom zemljištu.
Kancelarija za zemljišnoknjižne poslove Osnovnog suda u Banjaluci je 2010. godine donijela nezakonito rješenje po kojem je zemljište prešlo u svojinu Poljoprivredne škole, što je i Viši sud u svojoj odluci konstatovao i uvažio žalbu grada Banjaluka. Kako je naglašeno u tekstu odluke, potvrđeni su navodi iz žalbe grada da je sud ozakonio nezakonito postupanje Zemljišnoknjižne kancelarije jer je upisao pravo raspolaganja tuženoj strani iako u vrijeme donošenje zakona 2009. godine nije bila u javnim evidencijama nepokretnosti, a da se pritom nije oslonio ni na jedan propis ili materijalni dokaz. Naglašeno je da je sud morao imati u vidu da prije stupanja na snagu Zakona o stvarnim pravima Poljoprivredna škola nikad nije imala pravo vlasništva, odnosno u vrijeme važenja Zakona o građevinskom zemljištu.
“Sud je u cijelosti zanemario odredbe Zakona o utvrđivanju i prenosu prava raspolaganja na jedinice lokalne samouprave, koje daju za pravo gradu Banjaluka da na osnovu tog zakona ostvari svoja prava u pogledu nepokretnosti”, objašnjeno je u odluci. U njoj se, takođe, konstatuje da je sporno zemljište bilo opštenarodna imovina, te da je Zemljišnoknjižna kancelarija Osnovnog suda u Banjaluci 2010. godine, uprkos tome, a na prijedlog Poljoprivredne škole, izbrisala opštenarodnu imovinu i upisala pravo svojine na Poljoprivrednu školu.
Osim sumnjive uloge Osnovnog suda u Banjaluci, iz odluke suda vidljivo je i da je Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove takođe igrala ulogu u ovom slučaju, jer je nakon što je Okružni sud Banjaluka 2014. godine poništio odluku Zemljišnoknjižne kancelarije, ponovo donijela rješenje kojim se društvena svojina pretvara u pravo raspolaganja nakon što je to od nje zatražila Poljoprivredna škola.
Grad je nakon toga 2017. godine pokrenuo upravni spor, a prošle godine je Vrhovni sud stav grada uvažio i vratio Okružnom sudu na ponovni postupak.
Viši sud, takođe, u svojoj odluci ističe da su u isto vrijeme vođena dva odvojena sudska spora nad spornim zemljištem, a da se organi uprave nisu izjasnili s kojim postupkom treba stati, a koji i zbog čega treba prvo riješiti. Takođe, istaknuto je da su po Zakonu o stvarnim pravima u konkretnoj situaciji rješenja mogla podnijeti samo pravna lica čiji je kapital u stoodstotnoj svojini RS, što ovdje nije bio slučaj.
Nezavisne