Sijekovac je simbol stradanja srpskog naroda i nepravde, te velika zadužbina i opomena, poručeno je iz Sijekovca, gdje je obilježeno 34 godine od zločina nad Srbima koji su počinile oružane snage iz Hrvatske i paravojne muslimansko- hrvatske jedinice iz BiH.
Prije 34 godine, na kućnom pragu, Saša Milošević je kao desetogodišnjak izgubio oca i dva brata.
„Kuće su već gorjele, pucalo se, upali su u podrum i istjerali nas, bilo nas je jedno 15-ak u podrumu“, prisjeća se Saša i kaže da su ih pobacali u blato, udarali nogama i šutirali.
„Jedan od njih je imao masku, odnosno čarapu na glavi. Uhvatio me je za kosu i rekao mi: Sad ću te zaklati. Imao sam 10 godina, dijete sam bio, plakao sam“, prisjeća se Saša strahota koje su ih zadesile tog dana. „U zadnjem momentu je rekao: Ipak neću, mlad si još“, kaže Saša, koji je sa majkom preživio masakr, ali te sreće nisu bili njegov otac i dva brata. Oni su mučki likvidirani.
Na pitanje da li zna ko su bili ti ljudi, da li su ih znali, Saša odgovara: „Prepoznali smo par komšija Hrvata i Muslimana. Lično sam vidio ubistvo najstarijeg Zečevića, Jovana. Njega je tad ubio Zemir Kovačević, koji je i jedini optužen za ove zločine. Lično sam to ubistvo vidio, sa bakom Miljom. Vidjeli smo i kad su Petra Zečevića, sina bake Milje, ubili“, kaže Saša.
Ognjište porodice Zečević, jedne od najstradalnijih srpskih porodica, posjetili su predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić i resorni ministri Republike Srpske i Srbije, Radan Ostojić i Milica Đurđević- Stamenkovski. Majci- heroju, Milji Zečević, kojoj su 26. marta 1992. na kućnom pragu ubijena tri sina: Petar, Vaso, Milan i suprug Jovan, uručili su priznanje “Milunka Savić”.
Miljina snaha, Jelica, sjeća se svega kao da je juče bilo.
„Ja non stop sanjam. Uvijek me u snu neka vojska progoni, a neko od mojih me sačuva. Još uvijek noćima ne spavam, nikad nemam zdrav san. Da mi je da jednom da zaspem, da odmorim dušu i tijelo. Tješim se time da su i drugi ljudi preživjeli mnogo toga. Bolujem, patim, plačem, kad nastupi mart, ja uvijek plačem“, kaže Jelica.
Baka Milja nije imala snage da i ove godine pred našim kamerama kaže koju riječ.
Sve su riječi ispričane, skoro sve suze su isplakane.
Milica Đurđević- Stamenkovski, ministarka za rad, zapošljavanja, boračka i socijalna pitanja Srbije, poručila je da je Milja Zečević simbol srpske majke koja je radila, podizala djecu, čuvala kuću, a onda dočekala da sve ono u što je vjerovala strada pred njenim očima uz podršku njenih komšija, koje je mnogo puta ranije ugostila.
„Stojimo na ognjištu jedne od najstradalnijih srpskih porodica u našoj novijoj istoriji, stojimo na kućnom pragu majke Milje, koja je izdržala nadljudski bol. Gledala je kako joj zvjerski ubijaju muža i trojicu sinova. Jednog je pod rukom vodila, a drugoh je milovala po kosu ležeći na travi, misleći da je tada živ. Kasnije je saznala da je već tada bio mrtav“, prenijela je Miljino svjedočenje ministarka Đurđević- Stamenkovski.
Radan Ostojić, ministar rada i boračko- invalidske zaštite RS, rekao je da su činjenice da su žrtve Stbi, i to nedužni civili, od djece i staraca, a agresori i zločinci su opet Hrvati i Muslimani.
„Iz ovoga ovdje što se desilo možemo da zaključimo ko je kriv za početak rata i za sve ono što se desilo na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u toku Odbrambeno- otadžbinskog rata“, rekao je Ostojić i poručio da je mir jako važan, a mira za Srbe nikada nema bez slobode, kao najvećeg ideala.
„A nama ovdje nema slobode bez Republike Srpske“, zaključio je Ostojić.
U Crkvi Svete velikomučenice Ognjene Marije u Sijekovcu služen pomen ubijenim srpskim civilima.
Tog 26. marta 1992. godine u Sijekovcu ubijeno je devet srpskih civila.
Najmlađa žrtva svirepog zločina imala je 17, a najstarija 72 godine, dok je u zločinačkom pohodu zapaljeno 15 kuća i crkva.
„Ovo je bilo prije rata, ovo se ovdje desilo a da nije počeo rat. Ovo ovdje su bili civili, ovi ljudi su izvedeni iz svojih kuća i klani, mučeni, ubijani“, poručio je Savo Minić, predsjednik Vlade RS.
Prema njegovim riječima, mi živimo u ambijentu u kom moramo biti svjesni da sve moramo raditi, da nikada više do ovako nečega ne dođe.
„Moramo uviejk pružiti ruku saradnje i prijateljstva, ali svaki dan moramo raditi na tome da se ovakve stvari nikada više ne dogode“, poručio je Minić.
Milan Zečević, načelnik opštine Brod rekao je da je jako važno da se priča o sijekovačkom stradanju širi i da postaje dio naše službene istorije.
„Ovo je jedan od najbolnijih trenutaka u istoriji Republike Srpske i novijoj istoriji srpskog naroda i jako je važno da ovo sjećanje prenosimo, da zavjet uspomene na očuvanje svega što se ovdje desilo prenesemo na naše mlade ljude, da oni znaju na kakvim temeljima da grade svoju budućnost i na kakvoj zemlji ti temelji leže“, poruka je načelnik Zečevića.
Okupacija Broda počela je 26. marta 1992. godine.
Za osam mjeseci okupacije u Brodu je bilo 10 logora za Srbe, kroz koje je torturu prošlo 2.000 lica, a ubijeno 226.
Okupacija je prekinuta 7. oktobra 1992. godine, kada je general Slavko Lisica pažljivo osmišljenom vojnom akcijom oslobodio područje opštine Brod.
(TV K3)