21. jul 1995. godina. Noć je na izdisaju. Ta noć pred svanuće, pred jutro bila je najcrnja u životu Velibora Trivičevića iz Prnjavora. Osvanuo je tmuran, sivi julski dan, dan u koji je krenuo na put ne nadajući se povratka, na put dug 174 dana u kome je svaki dan predstavljao hod po mukama.
Velibor Trivičević iz Prnjavora, zarobljen je na Vozući, u zaseoku Krčevine 1995. godine, kao sanitetski radnik, dok je izvlačio ranjene pripadnike VRS-a. Od 174 dana provedena u logoru pod kontrolom odreda “El Mudžahid”, 32 je bio, okovan u lance.
Živa i bolna su sjećanja, i poslije 25 godina i dalje su tu. Slike se stalno vrte u glavi, kao da gleda strašan film. Ma koliko sjećanja bila bolna, pristao je da ispriča sve, jer ne smije da se zaboravi, a kamoli da se ponovi. Iako, priznaje tu „kutiju životnog puta“, jako teško otvara.
Izvor: TV K3