Čija je baka živjela na selu, vjerovatno se još uvijek sjeća okusa i mirisa domaćeg hljeba pečenog u pećnici. Mirisa koji se širi dvorištem, kroz otvoreni prozor stare kuće. Mirise proljeća, djetinjstva i hljeba, ali ne običnog, često priziva i Prnjavorčanka Tanja Knežević.
Relativno mali broj ljudi je čuo za hljeb od kiselog tijesta. Oni koji su ga probali kažu kako se ne može uporediti ni sa čim u toj kategoriji. Naša sugrađanka Tanja ne samo da se oduševila ovim hljebom već ga je odlučila i sama raditi. Sa Tanjom smo razgovarali o tome, kako se rodila ljubav prema ovoj vrsti hljeba?
U periodu kada je shvatila da je savladala tehnike savršenog hljeba, odlučila je da se upusti u pravljenje i drugih proizvoda. Tanja kaže da učenja nikada dovoljno, pa tako i danas uči ponešto novo u kuhinji.
Hljeb čini temelj naše ishrane od davnina. Smatra se kako su se preteče današnjeg hljeba pravili od vode i divljih vrsta žitarica koje su se drobile i pekle na kamenim pločama u špiljama. Takav hljeb izgledom podsjeća više na tanke pogače ili tortilje nego na hljeb koji nam se smiješi s prepunih polica pekarnica. Prije nekoliko desetina godina hljeb je bio simbol koji je povezivao porodicu. Tom mišlju vodi se i Tanja. Njenom ulicom, svakodnevno se širi miris svježe pečenog hljeba.
I miriše na dom.
I kako ovog dana, tako i cijele godine.
TV K3