Rijetkost je da žena vozi ovo prevozno sredstvo, pa je na početku, kako nam priča bilo malo iznenađenih pogleda. Ali, putnici su je uglavnom vrlo brzo i odlično prihvatili, tako da ima samo pozitivne utiske, a najviše kako nam kaže, voli da vozi dječicu. Tu je priče uvijek na pretek.
Đukica inače rodom Modričanka, na najbolji način, na svom ličnom primjeru, pokazuje da je svaka podjela na muške i ženske poslove u 21. vijeku apsolutno prevaziđena i da žene takođe, ukoliko žele – mogu sve. A ona, upravo može sve! Ovim je, kako nam priča ostvarila svoj san. Iz rodne Modriče do Odžaka, gdje je zaposlena dijeli je svega nekoliko kilometara. Ovdje je, kako se da primijetiti, pronašla svoju drugu porodicu i ono najvažnije – stekla prijateljstva. Međusobno se uvažavaju i pomažu jedni drugima. A sve je počelo, pa možemo reći još od djetinjstva, jer je Đuka gledajući oca koji i dan-danas vozi kamion, željela jednoga dana da se i ona nađe u toj ulozi.
Rutinski i lako, tako to izgleda iz perspektive Đukice, kako je svi i poznaju. Ipak činjenica je da je u regionu jedna od rijetkih žena koje se bave ovim, prilično odgovornim poslom.
Vozači su deficitarno zanimanje. Međutim, sve je više šofera koji odlučuju da svoj hljeb zarađuju u inostranstvu, a zbog nedostatka profesionalnih vozača, sve više žena u Bosni i Hercegovini odlučuje se za ovaj poziv. Ipak, ono o čemu smo i sa Đukicom razgovarali jesu predrasude i prilično zastupljena tvrdnja da je ovo isključivo muški posao.
Iako je od 2008. godine zvanično vozač autobusa, Đukića već dvije godine vozi u Odžaku i okolini. Nije joj neka želja da ode na neke udaljenije lokacije, jer priča nam, bila je svugdje po Evropi, vidjela i prošla svašta, pa se drži one, da je kod kuće najljepše. Jedina želja kojoj bi željela da se posveti u narednom periodu jeste rad sa djecom. Djeca u autobusu, djeca kod kuće, ljepše okruženje za nju ne bi postojalo. Ponovo ističe koliko joj, u svemu ovome, znači podrška, prije svega porodice.
Svi su iznenađeni kada za volanom vide Đukicu. Sa druge strane, u firmi su svi već navikli na nju. Vedra i pozitivna kakva je u suštini, Đukica je bila i ostala pravo osvježenje u ovom poslu. To nam potvrđuje i njen direktor. Iako je tek odnedavno na ovoj poziciji, mnogo duže se poznaju.
Samo u ovom autobusu, putnici ne mogu da viknu ono čuveno “majstore zadnja” zato što za volanom nije muškarac, već Đukica, koja je godinama zaljubljena u teretna vozila. Svoj san je ostvarila, pa neka joj i dalje bude sa srećom.
Izvor: TV K3