Maršom “Stazom egzodusa” obilježeno je 27 godina od masovnog stradanja Srba iz Vozuće u opštini Zavidovići i doline rijeke Krivaje . U porti crkve Svetog Đorđa u naselju Stog, na području opštine Zavidovići, služen je parastos za sve nastradale na vozućkom ratištu.
I ove godine su učesnici marša, njih više od 500, prepješačili stazu dugu 22 kilometra od mjesta Tumare na Ozrenu, pa sve do mjesta Stog. Prije 27 godina srpski narod sa prostora Vozuće istim putem je bježao od neprijateljskih snaga. Vozućani su masovno stradali od 10. do 24. septembra 1995. godine kada je spaljeno 30 srpskih sela, protjerano sa vjekovnih ognjišta 1920 porodica sa 7680 članova. Ubijeno je 459 boraca VRS i civila, dok se za 129 još uvijek traga. Slađan Pavlović, sin Raduške zarobljen je na vozućkom ratištu u naselju Lozna upravo 10. septembra 95. Još uvijek nije pronašla njegove posmrtne ostatke. Skoro tri decenije traje njena agonija. Rodom je sa Vozuće, a ostala je i bez supruga 92. godine. Jedina želja koju ima je pronaći posmrtne ostatke svog sina i sahraniti ga, te mu doći na grob i zapaliti svijeću.
“Nemam sine sta vam pricati. Samo tesko svakoj majci. Izgubila sam i jedno i drugo,ali opet dijete je drugo.Da je makar da znam gdje je grob, vec ne znam ni gdje grob” , keže Raduška Pavlović
Posmrtne ostatke supruga Momira, koji je takođe zaprobljen 10. septembra 95 na vozućkom ratištu, nakon osam godina pronašla je Mladenka Petrović. Nije bilo lako, priča Mladenka, koja je ostala samohrana majka dvije djevojčice. Sahranila je supruga u Doboju.
Peti odred specijalne policije branio je sa ostalim brigadama srpski narod na Vozući. I nakon 27 godina slike naroda koji bježi sa svojih ognjišta nisu izblijedile.
Željko Marjanović , ratni zamjenik komandanta Petog odreda SBP priča da je najteže bilo gledati zivalj kako izvlaci malu djecu,bilo je prodice koje su nosile malu djecu, ranjene,jedan veliki egzodusje bio,tragedija jedna gdje izvlaci naoprd sve sto je mogao nosi nesto nesto sa sobom a ustvari je gledao da sacuva samo sosptveni zivot
Bio je ovo 15. po redu marš „Stazom egzodusa“. Poručuju organizovaće ga i u narednom periodu u pomen poginulim i nestalim Srbima sa ovog područja, kako bi i dalje živjeli i održalo se sjećanje na njihovu žrtvu.
Zoran Blagojević , predsjednik Zavičajnog udruženja Zavidovićana i ratni komandant 4. ozrenske brigade VRS kaže da ovaj datum necemo nikada zaboraviti. I nakraju da se procesuiraju svi oni koji su počinili stravicne zlocine. Nedaleko od nas ovdje u porti crkve je masovna grobnicau kojoj je 21 tijelo od kojih je 18 obezglavljeno
Radan Ostojić , predsjednik BORS-a je impresioniran brojem ucesnika.” Impresioniran sam narocito učesšćem mladih generacija.Ono sto u posljednje vrijeme uocevamo u borackoj organizaciji je problem kako ono sto se desavalo na ovim prostorima 92 godine do 96 prenijeti na mlade generacije,ali evo i ovo je jedan od pokazatelja kako se to moze”, kaže Ostojić.
Sjećanje na etničko čišćenje Srba sa zeničke regije i na zločine počinjene u Vozući, dolinom rijeke Krivaje i Ozrena mora biti trajno zapamćeno – kao opomena budućim naraštajima, poručili su iz resornog ministarstva.
” Svjedoci smo pokusaja prekrajanja istorije na ovim prostorima gdje razni centri moci pokusavaju da jednostavno satanizuju srpski naord i da u nekoj bliskoj buducnosti jednostavno do kidanja RS. RS je grarant slobode i opstanka srpskog naroda zato je moramo cuvati njegovatI” , kaže Stjepan Macanović
Ispred Spomen-krsta u porti crkve Svetog Đorđa u naselju Stog služen je parastos stradalim Srbima, nakon koga su brojne delegacije položile vijence i cvijeće.
TVK3