Manastir Stuplje bio je domaćin jednog književnog događaja na kojem je promovisan roman ”Vila sa Čakora” autorke Nede Đukić Borojević a ovaj događaj organozovan je od strane Srpskog kulturnog društva ”Ukrnja” iz Čelinca. Riječ je o trećem nastavku koji nam donosi jednu tragičnu priču o stradanju devetnaestogodišnje Branke Đukić koju su usmrtili dvojica Albanaca u septembru 1975.godine.
Inače ovaj događaj koji je tada šokirao cijelu jugoslovensku javnost, desio se na planinskom prevoju između Crne Gore i Srbije u dijelu prema Kosova i Metohije. Branku, tada gimnazijalku koja se vraćala iz Peći, presreli su na Čakoru dva Albanca koji su pokušali da je siluju. Kada im to nije pošlo za rukom, jedan od njih je ispali smrtonsni hitac u Brankinu glavu Ostavljenu na putu pronašao je otac Rade, kada je pošao u prodavnicu. Kasnije, na suđenju za ovaj zločin, Rade je uspio da kradom unese pištolj u sudnicu i ubije jednog od Albanaca, kojem je suđeno za ubistvo.
Autorka knjige koja je rodom iz Velike Sočanice kod Derventa o ovom slučaju čula još kao djevojka, i navodi kako je kroz ovo djelo, pokušala sačuvati jedan događaj koji duboko osjeća u sebi jer i sama pripada istoj lozi. Dajući djelić svojih emocija kroz sakupljanje pisanih i uspenih predanja, ova autorka oživljava jednu tragičnu epohu u kojoj se religija i dostojanstvo pokušalo čuvati i odbraniti na sve moguće načine a pri čemu se ne žali život.
” U ovom romanu se može pročitati sve o djevojaštvu jedne mlade Vasojevke koja je imala samo devetnaest godina kada je izubila život. Kroz tu smrt nju je Bog najvjerovatnije odredio za nebeski život a koji treba da služi kao primjer drugima. Mlada Branka je vraćajući se iz škole umjesto u zagrljaj roditelja otišla u smrt na čakorskom prevoju a gdje su joj dvojica objesnih mladića oduzela život i to samo zato što je Srpkinja a to su kasnije priznali i tokom suđenja. ”,rekla je Đukić Borojević.
O ovaj događaj kako objašnjava ima prožima i istorijski ali i međunacionalni odnos dva naroda a čije se posljedice osjećaju i danas. Navodi kako se ovaj zločin desio godinu dana nakon izglasavanja novog Ustava po kojem je tadašnje Kosovo i Metohija dobilo status Autonomne Pokrajine.
” Tada su Kosmet i Vojvodina dobile status pokrajina a već tada počinju i veća nasilja nad Srbima u južnoj srpskoj pokrajini od strane etničkih Albanaca. To je tada bio težak period za Srbe i posljedice su se dodatno izrazile i tokom devedesetih godina prošlog vijeka kada smo imali progone i druga nasilja. Nažalost i sami ste svjesni da se i danas odražavaju razni pritisci na Srbe koji žive u južnoj srpskoj pokrajini i svakodnevno možemo čuti razne nemile događaje koji dolaze iz tog regiona ”,rekla je Đukić Borojević.
Navodi kako žrtva mlade Branke treba da služi svima za primjer posebno u današnjem dobu kada je u dušama ljudi zavladalo opšte moralno posrnuće. A moderno doba kako ističe, donosi mnogo izazova u kojima se lako čast gubi i zato je treba sačuvati.
” Mnogi ljudi danas žive po principu da rade sve šta žele i da se vode parolom ”nije me briga šta će neko misliti o meni”. Ja se s tim nebi složila i mislim da je mnogo bitno kakvu će sliku graditi u okolini a to se radi na osnovu dijela. Mislim da je mnogo bitno da djevojke čuvaju svoju čast i čast svoje porodice jer im je to istorijska uloga. To treba da bude osnova vaspitanja koja se nosi iz kuće. Zato mislim da svaka majka treba da pročita ovo djelo i da to prenese i na svoje kćerke ili druge ženske članove kako bi naučili kako da budu moralni i uzorni. ”,rekla je Đukić Borojević.
Cilj ove knjige kako smatra nije da se pozore na osvetu ili linč drugih naroda nego da ove stranice i sadržaj u njima, služe kao opomena svakome i da ga uči kako se čuva moral i ljudsko dostojanstvo. Autorka navodi i kako su moral i čast, osnova opstanka srpskog naroda i da samo to može garantovati opstanak duše kroz povezanost sa pravoslavnom vjerom.
” Mi moramo učiti iz prošlosti i znati da smo predodređeni da nosimo u sebi simbol čestitosti i morala. Moramo znati i da smo Sloveni i da pripadamo grupi onih koji istinski čuvaju čistinu duha. Moramo se i istinski oslanjati na ono što su nam ostavili naši preci i da to sačuvamo kako bi se prenijelo na naše potomke. Jako mi je drago što su i danas bili prisutni mnogi vjerni ljudi na ovoj 18 po redu promociji i nadam se da će i naredne biti uspješne. Moje je mišljenje da ovakvu knjigu treba imati svaka srpska kuća i da naučimo nešto o tome kako da sačuvamo moral i dušu i da ne dozvolimo da se ponavljaju loše stvari iz istorije. ”,rekla je Đukić Borojević.
Član Srpskog kulturnog društva ”Ukrnja” Goran Vuković kaže kako je za ovo udruženje bila velika čast da organizuju promociju ovakvog jednog djela koje će svojom duhovnom snagom privući svakog ljubitelja knjige ali i vjernika, da ga pročita. Zato je i kako objašnjava, kroz ovakva djela, učiti pravoslavni rod o tome kako da sačuvaju čistoću svog duha.
” Značaj ove knjige ogleda se u tome što ovakav sadržaj na ovakvim svetim mjestima, treba da podstiče ljude da uče o istoriji ali i da se duhovno ali i kulturno uzdižu. Sam ovaj događaj koji je opisan u knjizi ima taj religijski karakter ali ima i istorijski sadržaj. Nažalost, mi smo narod koji nekako jako mali njeguje kulturu sjećanja na naše stradanje i svaki oblik žrtve koji se daje za narod i vjeru, onda je i ovo bila prilika da pozovemo sve ljude koji su vjernici da malo sagledaju prošlost i da se preispitaju svoje moralno stanje i da ga ne prepuštaju nekim destruktivnim pojavama. Zato je važno da budemo moralni ali i da se sjećamo prošlosti koju su obilježili trenuci kada je trebalo čuvati vjeru i naciju”,rekao je Vuković.
Tokom promocije nešto više o knjizi govorilo je i nekoliko književnika dok su učenici Osnovne škole ”Vuk Karadžić” iz Teslića izveli mali dramski komad kojim su oživjeli trenutke koji su se odvijali tokom sudskog procesa u Bijelom Polju a gdje je Rade Đukić izvršio čin osvete tako što je usmrio jednog od ubica svoje kćerke.
Inače, Brankini posmrtni ostaci prenijeti su 25. avgusta 1991. godine u Spuž u blizini Podgorice, gdje i danas počiva. O Brankinoj tragediji napisane su brojne elegije u kojimma se metaforično i emotivno izražavaju tuga i žalost bratstva Đukić, osuda ubica i žaljenje nevine i prelijepe Vasojevke Branke.
Više detalja o ovoj tragediji koja i danas ledi krv u žilama svima možete pogledati i u ovom video materijalu:
TV K3