Bogata je vitaminima, željezom, natrijumom i kalijumom, a čaj od ove čudesne biljke odlično je osvježenje na visokim temperaturama. Skoro svi dijelovi ove biljke su ljekoviti, a od njih možete, osim čaja, napraviti i ukusan sok, kompot, džem, liker, melem, pa čak i vino…
Zova je samonikla biljka koja raste kao grm na obroncima šuma, ruševinama, napuštenim i neobradivim njivama i livadama gdje ima vlage, kao i na obalama rijeka. Cvjetovi ove biljke su sitni, mliječnobijeli, jakog i veoma prijatnog mirisa. Iz cvjetova se razvijaju sitne zelene bobice koje zrenjem postaju sočne, crveno-crne boje. Sirove bobice imaju neprijatan ukus, ali je zato kompot napravljen od njih izvanredan.
Ova biljka cvjeta od maja do jula. Lišće, kora i korijen sakupljaju se u proljeće, cvijet u junu dok se još sasvim ne rascvjeta, a bobice se beru pred kraj ljeta kada potpuno sazru. Spoljašnji, sivi sloj biljke se baca, a koristi se samo unutrašnji, zeleni dio. Kada je o sušenju cvjetova riječ, nakon branja nižu se na konac ili stavljaju na papir i čuvaju na toplom mjestu da bi se što prije osušili i sačuvali žutobijelu boju.
Zova spada među najstarije i najljekovitije biljke u Evropi, a Hipokrat je govorio da cvijet zove može da zamijeni sve lijekove. Cvijet zove bogat je eteričnim uljima u kojima ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadrži glikozide, tanine, malo eteričnog ulja, šećer, voćne kiseline i vitamin C. Svi dijelovi biljke bogati su željezom, natrijumom i kalijumom. Stari narodi koristili su je za liječenje žutice, upala, problema sa varenjem, gripa, ženskih bolesti, ali i kao zaštitu od zlih sila…
(Ljepota i zdravlje BiH)