Od 43 nagrade koje sam dobio dosad, ova od “Nezavisnih” će mi stvarno ostati u lijepom i nezaboravnom sjećanju. Čestitali su mi svi – od predsjednika RS, preko ministara i drugih, to je nešto što se rijetko može doživjeti, rekao je Zoran Mijić Mrmi, dobitnik nagrade “Jelena Trikić – Majka Hrabrost” za podvig godine.
Mrmiju je nagrada uručena u sklopu manifestacije “Ličnost godine”, koju organizuju “Nezavisne”.
Zoran Mijić je samo na prvi pogled običan čovjek. Međutim, popularni Mrmi iz Kozarske Dubice razlikuje se po veoma bitnoj činjenici – sedam ljudi život duguje upravo njemu. Tokom fudbalske karijere na terenu je spasio tri života, a van njega u raznim situacijama još četiri. Sve je počelo 1996. godine, na utakmici banjalučkog BSK-a i Borca iz Kozarske Dubice, a posljednji slučaj se dogodio na Badnje veče 2017. godine, kada je spasio život promrzloj djevojčici koja se izgubila.
“Interesantno je da sam spasio ponekog iz sve četiri nacije koje su u BiH najbrojnije – Srbe, Hrvate, Bošnjake i Rome. Kada mi je uručeno ovo priznanje za podvig godine, prišli su mi i čestitali predstavnici pravoslavne i islamske vjeroispovijesti. Treba da vjerujemo u boga, bez obzira na to kojeg i kako ga zove bilo ko od nas”, kaže Mrmi.
Iako su mu nagrade drage, opet je, kaže, najveća nagrada sedam mladih života, koji se zahvaljujući njemu nisu ugasili. Čuje se sa svima koje se spasio, ali jedan odnos je poseban.
“Sa malim Marićem, igračem Rudara iz Prijedora, se čujem stalno. Ali, mogu vam reći da je veoma teško, kada se sretnemo osjećamo kao da smo braća, a opet nam je toliko teško jer se podsjetimo svega što se dogodilo. Njegova porodica mene doživljava kao sina. Oni slave 8. mart, dan kada sam rođen i kada se dogodila nesreća, to jest kada sam ga spasio. Pa nešto ima sigurno, neka sila, kada vidite kako se sve poklopilo”, priča Mrmi.
Uprkos svemu što je učinio za društvo, za druge ljudske živote, Mrmi nema stalni posao.
“Nemam posao, golman sam Borca, tu imam neka mala primanja, žena, dvoje djece, nije jednostavna situcija”, priznaje Mrmi.
Kroz nagrade koje je dobio bilo je i novca, nešto oko 5.000 KM, sve je to uprkos teškoj situaciji otišlo u donaciju opreme fudbalskim klubovima iz Kozarske Dubice i pomoć njegovim sugrađanima koji su u teškoj situaciji.
Ipak, sve te mučne scene u kojima je reagovao kao heroj ostavile su traga na njega.
“A kako nije ostavilo traga, idem psihologu, terapije za napade panike pijem, terapije za visok pritisak koji imam, ali opet ne bih mijenjao to sve, sedam mladih života, ponosan sam što sam pomogao”, s ponosom govori Mrmi.
Ovaj Dubičanin velikog srca na kraju razgovora imao je poruku za građane.
“Prvo razumijevanje, ljubav, da se narod voli, politika i sukobi nikome nisu donijeli ništa dobro, a ljubav čini čuda. U to sam se lično uvjerio. U Mostaru su me primili kao da sam njihov sugrađanin, tako i u ostatku Federacije, tako i u RS, gdje god me sretnu kažu – to je onaj. Neki se i šale: Evo onog golmana, nije dobro biti kraj njega, on je magnet za nevolje”, kroz smijeh kaže Mrmi.