Kumkvat je citrusno voće iz porodice Rutaceae, radi se o malom okruglom voću narandžaste boje koje podsjeća na narandžu.
Potječe iz Kine i prava je riznica vitamina. Kumkvat se jede zajedno s korom, često se koristi u izradi džemova i marmelada, a u svijetu je popularan i kao ukrasno drvo.
Kumkvat potječe iz istočne Azije, a prv put se pojavljuje u kineskoj literaturi iz 12. stoljeća pod imenima chin-chit (zlatna narandža), chin-kan (zlatna mandarina) i chin-tou (zlatni grah).
Zanimljivo je da se u tradicionalnoj kineskoj medicini koristio kod liječenja gripe i kašlja. Moderna nauka pak dokazuje da u kumkvatu postoje određeni spojevi koji podržavaju naš imunološki sistem.
Njegov naziv “zlatni” itekako naglašava nutritivno bogatstvo ove male čudesne voćke čiji se uzgoj u 19. stoljeću proširio na područje Amerike i Europe gdje se zbog svoje bogate zelene krošnje uzgajao kao ukrasna vrsta.
Danas se uzgaja u Španiji, Brazilu, Kaliforniji i južnoj Africi.
Kumkvat je bogat:
vitaminom C
vitaminom A
dijetalnim vlaknima
kalcijem
kalijem
Plod kumkvata također sadrži flavonoide, eterična ulja i karotenoide. Zahvaljujući takvom hemijskom sastavu, kumkvat ima antimikrobno i antioksidativno djelovanje na naš organizam.
Kako bi bili sigurni da možemo bezbrižno uživati u kumkvatima potražili smo i mišljenje Sandre Krstev Barać, magistrice nutricionizma.
“Maleni plodovi kumkvata su prava riznica vitamina C i prehrambenih vlakana. Osim toga ističu se sadržajem flavonoida, fitokemikalija sa snažnim antioksidativnim i protuupalnim djelovanjem. Zanimljivost je da se za razliku od ostalog citrusnog voća kumkvat konzumira čitav odnosno zajedno s korom, a upravo su u njegovoj kori flavonoidi najkoncentriraniji. 100 g kumkvata osigurava oko 70 kcal”, rekla je Krstev Barać za Miss7zdrava.
Ova ljekovita voćka najčešće se koristi u pripremi džemova, marmelada i u raznim desertima, a osobito je popularan i ljekovit liker od kumkvata.
Izvor: radiosarajevo