Žiri Dvadeset četvrtog međunarodnog festivala pozorišta za djecu BANJA LUKA 2025, u sastavu: Željko Hubač, dramaturg, Branislava Stefanović, reditelj i Svjetlana Andrić, glumica, u periodu od 5. do 11. oktobra 2025. godine ocjenjivao je konkurenciju za nagrade 12 predstava iz 12 država.
Učestvovali su:
Državno akademsko pozorište lutaka Ekijat, Kazanj, Tatarstan
Teatar Gobi Dens, Budimpešta, Mađarska
Pozorište lutaka Vlinders & C°, Beveren-Vas, Belgija
Pozorište Imaginar do Gigante, Esmoriz, Portugal
Teatar Maria Andres, Aldaia, Španija
Malo pozorište Duško Radović, Beograd, Srbija
Lutkarsko pozorište Pak, Kluž-Napoka, Rumunija
Pozorište lutaka Kanikula, Strazbur, Francuska
Dečje pozorište, Subotica, Srbija
Teatar Institut Godo, LJubljana, Slovenija
Državno lutkarsko pozorište Bugarska
Pozorište lutaka Titut, Stokholm, Švedska
Na završnoj sjednici održanoj 10. oktobra 2025. godine žiri je jednoglasno donio sljedeće odluke:
SPECIJALNA NAGRADA se dodjeljuje Riti Gobi, za predstavu “Avantura oblačenja” Teatra Gobi Dens, Budimpešta, Mađarska.
Rita Gobi je glumica vanserijske ekspresivnosti, posebno tjelesne, koja je u ovoj prije svega komunikativnoj predstavi, uspjela da svojom maestralnom glumačkom igrom prevaziđe izvjesne dramaturške, ali i didaktičke nedorečenosti.
SPECIJALNA NAGRADA se dodjeljuje Imeldi Vereš za ulogu mišice Grete u predstavi “Želim da budem normalan”, Dečjeg pozorišta, Subotica, Srbija
Imelda Vereš je glumica osobenog scenskog izraza koja, vodeći računa o plasmanu svake replike, maksimalno koristi dati prostor u odličnoj i od strane cijelog ansambla koherentno igranoj predstavi „Želim da budem normalan“. Svoj glumački „nerv“ ona je saobrazila sa zahtjevima dramske akcije, dajući scenskom prizoru, u scenama u kojima tumači mišicu Gretu, katarzični potencijal.
SPECIJALNA NAGRADA se dodjeljuje Mojci Špik i Tadeju Pišek za partnersku igru u predstavi “Padnem ja, skočiš ti”, Teatra Institut Godo, LJubljana, Slovenija
Dvoje velikih posvećenika teatra, značajne ekspresivnosti, što glumačke, što tjelesne, predstavili su publici uzbudljivu priču o prijateljstvu, koja je u današnje vrijeme otuđenosti važna tema i koja ima snagu ostvarivanja interakcije pozorišta i publike.
SPECIJALNA NAGRADA se dodjeljuje predstavi “U zemlji sumraka” Pozorišta lutaka Titut, Stokholm, Švedska za umjetnički relevantan društveni angažman.
GLUMAČKE NAGRADE:
Glumačka nagrada se dodjeljuje Radineli Totevoj za uloge u predstavi “Snježana”, Državnog lutkarskog pozorišta Ruse, Bugarska.
Nesporne glumačke sposobnosti Radinele Toteve, koje su kroz dobar edukativni proces izrasle u vještinu scenske uvjerljivosti krase ovu mladu glumicu, koja će, nadamo se izrasti u vremenu pred njom.
Glumačka nagrada se dodjeljuje Marku Vujeviću za ulogu Rudolfa u predstavi “Želim da budem normalan”, Dečjeg pozorište, Subotica, Srbija
Marko Vujević uvjerljivo i „u jednom dahu“, igra lik Rudolfa, na način da širokim dijapazonom glumačkih i mnogih drugih scenski relevantnih sredstava vodi publiku od komičkog efekta do melodramskog ganuća i nazad, emanirajući emocije širokog dijapazona. Ovom prilikom bismo željeli da istaknemo da on u svojoj odličnoj glumačkoj kreaciji pokazuje i izuzetnu posvećenost kolektivnoj igri, poštujući cjelinu, što je značajna teatarska vještina.
Glumačka nagrada se dodjeljuje Mladenu Vukoviću za uloge u predstavi “Bajka o tihom princu i tužnoj princezi”, Malog pozorišta Duško Radović, Beograd, Srbija
Rijetko kada se dešava da jedan glumac u svom scenskom izrazu pokaže tako veliki emotivni spektar koji je do u detalj saobrazan sa jasno formulisanim rediteljskim postupkom, te da inače preciznu dramsku akciju svojim glumačkim potencijalima značajno unaprijedi na planu dramske atrakcije. Od početka do kraja predstave Mladen Vuković pokazuje kontinuiranu glumačku disciplinu koja ovu predstavu dovodi na razinu izuzetno kvalitetnog umjetničkog djela.
Glumačka nagrada se dodjeljuje Dorotji Balog za ulogu Mravlje kraljice u predstavi “Zanimljiva činjenica”, Lutkarskog pozorišta Pak, Kluž-Napoka, Rumunija
Dorotja Balog veoma vješto koristi svoj nesumnjivi glumački dar na planu animacije lutke. U rediteljskom postupku koji od glumca traži da tehniku vođenja lutke nadogradi svim aspektima glumačke igre, Dorotja je pronašla osobenu ravnotežu u scenskom izrazu koja vrlo uvjerljivo prenosi emocije sa glumčevog lica na lutku, ali i obratno.
Glumačka nagrada se dodjeljuje Mariji Andres za uloge u predstavi “NJežno”, Teatra Maria Andres, Aldaia, Španija
Jednostavnost u scenskom izrazu i sposobnost da diskretnim sredstvima jasno ispolji autorski stav, značajni su kvaliteti kompleksne glumačke ličnosti Marije Andras, koja pripada onom tipu glumca koji svoj voluminozan raspon sredstava nastoji da na sceni ispolji uvijek nenametljivo, suzdržano, a uvjerljivo.
Nagrada “Dragan Banjac” za najkomičniju glumačku igru se dodjeljuje Ilsuru Minkejevu za ulogu Patka u predstavi “Patka sivovratka”, Državnog akademskog pozorišta lutaka Ekijat, Kazanj, Tatarstan.
Vještom glumcu je potreban sasvim mali prostor da efektno iskoristi mogućnosti žanra. Važno je za cjelinu da on u toj kreaciji vodi računa da ne naruši strukturu predstave, što je Ilsur Minkejev uspio, podarivši pritom publici zadovoljstvo uživanja u osobenom komičkom daru.
NAGRADA ZA MUZIKU dodjeljuje se Safouri Safavi za predstavu “U zemlji sumraka”, Pozorišta lutaka Titut, Stokholm, Švedska. Od zvukova izmaštanih u sobi jednog dječaka stvorena je muzika ove nježne priče koja govori o snazi dječije mašte. Koristeći komponovanu snimljenu muziku, glumce koji, u izbalansiranom miksu uživo pjevaju, kreiraju foli-efekte, koriste reverberaciju i elemente scenografije kao perkusionističke instrumente dizajn zvuka ove nježne priče podstiče i razvija dječiju maštu.
NAGRADA ZA NAJBOLJU SCENOGRAFIJU dodjeljuje se LJubenu Genovu, Tanji i Georgi Pašev za predstavu “Snježana”, Državnog lutkarskog pozorišta Ruse, Bugarska.
Lako je reći, ali je teško stvoriti scenografiju koja nije samo slika i čija se svojstva ne iscrpljuju u vizuelnoj ravni. Mišljenje prostorom (definicija suštine scenografskog umijeća) izdvojilo je
ovu predstavu od mnogih koje su vizuelno i bogatije i razvijenije, i na prvi pogled možda primamljivije. Ali, prostor u ‘Snježani’ govori jezikom cjelovitog dramskog postupka, koji u funkciji i ritma i vremena i žanra ove putujuće pučke bajke stvara uvjerljivu cjelinu.
NAGRADA ZA NAJBOLJU REŽIJU dodjeljuje se Aleksandru Nikoliću, za predstavu “Bajka o tihom princu i tužnoj princezi”, Malog pozorišta Duško Radović, Beograd, Srbija.
Glumačka igra i razumijevanje žanra na granici stend ap-a i brehtovski oneobičavajućeg dvostrukog lika glumac/čovjek VS glumac/lutka čini teatarsku srž ‘Tihog princa…’ Rediteljski postupak Aleksandra Nikolića satkan je od kontrasta koji se na prvi pogled ne uočava: dvije linije koje se ravnopravno sijeku, maštovita animacija lutke i svih objekata koji čine svijet ove bajke s jedne, i linija glumca koji nam ovu priču priča s druge strane.
GRAN PRI, NAJBOLJA PREDSTAVA U CJELINI dodjeljuje se predstavi “Želim da budem normalan”, Dečjeg pozorišta, Subotica, Srbija
Ovu uzbudljivu predstavu krasi skladna i ujednačena igra cijelog ansambla, nadahnuta, iventivna i promišljena režija. U ovoj predstavi se izuzetno vodilo računa o znakovitosti scenskog prostora, posebno na planu dizajna svjetla, a dizajn zvuka je upotpunjavao konstantno vibrantnu scensku atmosferu. Kompleksan na semantičkom, a posebno na idejnom planu, kvalitetno napisan dramski tekst glumci su iznijeli na scenu u precizno formiranom tempu, koji je u stalnim izmjenama ritma gradirao ka katarzičnom kraju, koji pak ideju traženja ljepote u srcu čini savremenom, uzbudljivom, opominjujućom i snažnom na svakom planu percepcije predstave.